Ukratko: U prvom prijavljenom slučaju kod čoveka, iz butne biopsije izolovano je desetine miliona mitohondrija koje su ubrizgane u vitreus obe oči. Procedura nije izazvala ozbiljne neželjene efekte, a nekoliko dana nakon tretmana zabeleženi su privremeni normalni pupilarni odgovori i organizovani vizuelni odgovori u korteksu. Vizuelna oštrina se nije popravila; radi se o jedinom slučaju bez dokaza uzročnosti, pa su potrebne kontrolisane studije i dalja ispitivanja.
Prvi put na svetu: Mitohondrije iz buta ubrizgane u oči pacijentkinje — procedura sigurna, zabeleženi privremeni signali

Prvi prijavljeni slučaj transplantacije mitohondrija u ljudsko oko pokazuje da je procedura izvodljiva i da je bez neposrednih ozbiljnih neželjenih efekata, ali su poboljšanja funkcije bila privremena i preliminarna.
U preprint studiji objavljenoj na Research Square, tim predvođen Davidom Putrinom (Icahn School of Medicine at Mount Sinai) opisuje kako su iz biopsije butnog mišića 26-godišnje pacijentkinje izolovane desetine miliona mitohondrija koja su zatim ubrizgana u vitreus (staklasto telo) obe oči.
Pozadina i razlog postupka
Mitohondrije su ćelijske „baterije” koje pretvaraju hranu i kiseonik u energiju. Retinalne ganglijske ćelije, koje prenose vizuelne informacije iz oka do mozga, imaju izuzetno velike energetske potrebe i posebno su osetljive na poremećaj protoka krvi i kiseonika. Kod pacijentkinje je teška intrakranijalna hemoragija i odloženo pružanje medicinske pomoći (~18 sati) dovelo do jakog oštećenja optičkih nerava i skoro potpunog gubitka vida.
Šta su lekari uradili
Oko tri meseca nakon povrede, kada su optički nervi već pokazali atrofiju, istraživači su uzeli uzorak mišića iz butine i iz njega, dok su mitohondrije bile sveže, izdvojili desetine miliona ovih organela. Mitohondrije su potom ubrizgane direktno u vitreus obe oči. Cilj nije bio da se ožive mrtve ćelije, već da se eventualno povrati energija onim ganglijskim ćelijama koje su još bile žive i funkcionalno relevantne.
Rezultati i ograničenja
Bezbednost: Procedura nije izazvala ozbiljne neželjene efekte niti opasnu imunu reakciju, što je ključna početna informacija za dalje probe.
Funkcionalni signali: U periodu od 71 dan pre tretmana zabeleženo je 45 provera pupilarnih odgovora na svetlo — nijedan normalan odgovor. Nekoliko dana nakon ubrizgavanja, obe zjenice su povremeno počele da pokazuju normalne odgovore. Takođe su u tri sesije (dni 3, 44 i 45) registrovani organizovani odgovori u vizuelnom korteksu.
Bez povratka vida: Uprkos tim privremenim promenama, vizuelna oštrina pacijentkinje nije se merljivo poboljšala i ostala je na nivou percepcije svetla. Pupilarni odgovori su bili kratkotrajni — leva zjenica poslednji put je pokazala normalan odgovor na dan 11, a desna povremeno do dana 39.
Ključna ograničenja: Radi se o jednom slučaju bez kontrolne grupe; nema direktnih dokaza da su ubrizgane mitohondrije ušle u retinalne ganglijske ćelije; ne može se zaključiti uzročnost između tretmana i zabeleženih promena.
Šta sledi
Istraživači naglašavaju potrebu za kontrolisanim studijama kako bi proverili da li su promene zaista posledica transplantovanih mitohondrija i da utvrde optimalne doze i učestalost (moguće su serijske ponovljene injekcije). Putrino je naveo da tim radi sa regulatornim telima (FDA) na protokolu za ponovljene injekcije.
Ovo je početna, ali važna bezbednosna potvrda koja otvara put za dalje, rigoroznije studije. Do konačnih zaključaka potrebne su veće i kontrolisane kliničke studije.
Rezultati su dostupni kao preprint na Research Square; autori ističu oprez pri tumačenju i pozivaju na dodatna ispitivanja.
Pomozite nam da budemo bolji.

























