Studija na 833.417 učesnika otkriva da osobe sa dijagnostikovanим poremećajem glasa, ali bez gubitka sluha, imaju 58% veći rizik od razvoja kognitivnog oštećenja ili demencije. Gubitak sluha sam po sebi povezan je sa 27% većim rizikom, dok kombinacija oba stanja nosi najjači rizik. Stručnjaci ističu da promene glasa nisu specifičan dokaz demencije, ali mogu poslužiti kao signal za dalju medicinsku procenu.
Promene glasa Mogu Biti Rani Znak Demencije — Velika Studija na 833.417 Ljudi

Velika nova studija sugeriše da promene u govoru mogu predstavljati rani upozoravajući znak kognitivnog pada. Istraživači su pratili 833.417 pacijenata nakon dijagnoze poremećaja glasa, gubitka sluha, oba stanja ili nijednog, i ispitali ko je kasnije razvio kognitivno oštećenje ili demenciju.
Šta je pokazala studija?
Rezultati pokazuju jasno povezan obrazac: osobe sa dijagnostikovanим poremećajem glasa, ali bez gubitka sluha, imale su 58% veću verovatnoću da razviju kognitivno oštećenje ili demenciju u odnosu na osobe koje nisu imale ni jedan od tih problema. Za poređenje, osobe sa samo gubitkom sluha imale su 27% veći rizik. Najsnažnija povezanost primećena je kod ljudi koji su imali i poremećaj glasa i gubitak sluha.
Koji simptomi spadaju u poremećaje glasa?
U studiju su uključeni simptomi kao što su promene visine tona, smanjena jasnoća govora, promenjena jačina, sužen vokalni opseg, bol pri govoru ili pevanju i drugi medicinski dijagnostikovani poremećaji glasnica.
Kako stručnjaci objašnjavaju vezu?
Dr Robert Sataloff, vodeći autor studije: „Smanjena komunikacija izazvana poremećajem glasa može dovesti do povlačenja iz društvenih i mentalno stimulativnih aktivnosti koje podržavaju mozak.“
Dr Chandril Chugh, neurolog (nije bio uključen u studiju): „Proizvodnja govora zavisi od usko koordinisanih mreža u frontalnom i temporalnom režnju, bazalnim ganglijama, cerebelumu i moždanom stablu — oblasti koje mogu biti pogođene rano u neurodegenerativnim bolestima. Zbog toga se suptilne vokalne promene mogu pojaviti pre očiglednih problema s pamćenjem.“
Praktične implikacije
Autori navode da praćenje glasa može biti jednostavan i jeftin način za ranije detektovanje potencijalnog rizika, ali naglašavaju da promene glasa same po sebi nisu dokaz demencije. Slični simptomi mogu biti uzrokovani Parkinsonovom bolešću, depresijom, lokalnim problemima glasnica ili normalnim starenjem. Istraživači preporučuju da trajni problemi sa glasom budu procenjivani kod otorinolaringologa, a po potrebi i podvrgnuti kognitivnoj evaluaciji.
Ograničenja i dalje istraživanje
Studija identifikuje statističku povezanost, ali ne i uzročno-posledičnu vezu. Potrebna su dalja istraživanja da se utvrdi da li su određeni tipovi poremećaja glasa posebno povezani s demencijom i da li intervencije koje leče vokalne probleme mogu usporiti kognitivni pad.
Reference: Robert Sataloff, et al. "Voice Disorders as Early Biomarkers of Cognitive Decline." DOI: 10.1016/j.jvoice.2026.07.037.
Pomozite nam da budemo bolji.




























