Nova analiza drevne DNK i izotopa pokazuje da je Miracinonyx trumani bio sestrinska linija pumi, a ne bliski rođak afričke čeete — linije su se razdvojile pre oko 2,6 miliona godina. Fosili iz Yukona pomeraju raspon vrste više od 20° na sever i otkrivaju da su neke severne populacije značajno koristile vodene resurse, verovatno uključujući ribu. Genetski i izotopski podaci ukazuju na različite ekološke strategije između severnih i južnih populacija, što menja dotadašnju sliku o ovoj izumrloj mački.
Drevna DNK Menja Priču: „Američka čeeta“ Bila Je Bliska Pumi i Lovila Ribe na Arktiku

Novo istraživanje drevne DNK i izotopa menja dotadašnju sliku o Miracinonyx trumani — životinji koju su decenijama zvali "američka čeeta". Genomske analize pokazuju da je taj dugonogi predator bio sestrinska linija moderne pume (Puma concolor), dok su sličnosti sa afričkom čeetom rezultat konvergentne evolucije. Fosili iz Yukona pomeraju raspon vrste više od 20 stepeni na sever, a stabilno-izotopski podaci ukazuju da su neke severne populacije značajno koristile vodene resurse, verovatno uključujući ribu.
Kako su došli do ovih zaključaka
Tim sa University of California, Santa Cruz je kombinovao visokopokrivne paleogenome, radiokarbonsko datiranje i stabilno-izotopska merenja. Posebno su se oslonili na potpune nuklearne genome iz uzorka iz Vajominga starog oko 23.500 godina i dobro očuvanog fosila iz Yukona, kao i poređenje sa genomima devet savremenih vrsta mačaka.
Glavni paleontološki i ekološki nalazi
Filogenija: Analize stavljaju Miracinonyx trumani kao sestrinsku liniju pumi, a ne bliskog rođaka afričke čeete. Linije Miracinonyx i Puma razdvojile su se pre~2,6 miliona godina, dok je zajednički predak sa modernom čeetom stariji — oko 4,7 miliona godina.
Raspon i vremenski podaci: DNK iz tri fosila iz Yukona ukazuje da su te jedinke živele pre otprilike 31.000–34.000 godina. Ovo pomera poznatu rasprostranjenost vrste s juga kontinenta sve do arktičkog Yukona.
Različite strateġije ishrane: Stabilni izotopi azota u Yukon uzorcima bili su ~6‰ viši nego kod savremenih kopnenih mesoždera i plena, što, zajedno sa aminokiselinskim merenjima, ukazuje na trofički nivo ~4 (tercijarni potrošači) — vrednosti koje su tipične za predatore koji značajno jedu ribu. U Vajomingu su uzorci Miracinonyx prosečno bili na trofičkom nivou ~3, dosledno ishrani dominiranoj kopnenim biljojedima.
Mogući načini korišćenja vodenih resursa
Izotopski podaci ne kažu tačno kako su Yukon jedinke pribavljale ribu — moguće su sve opcije: aktivni lov u plitkim vodama, iskorišćavanje sezonskih mrestova ili lešinarstvo duž obala reka. Arheološki i paleontološki dokazi pokazuju da su losos, burbot i druge ribe bile prisutne u pleistocenskoj Beringiji, pa je dostupnost ovih resursa verovatna.
Genetika svetlosti i ponašanja
Paleogenomi su otkrili varijante sa gubitkom funkcije u genima PER3 i NOS1 u dve analizirane jedinke. PER3 i NOS1 utiču na cirkadijalnu regulaciju i sinhronizaciju sa osvetljenjem; autori navode da ovo može ukazivati na adaptacije povezane sa ekstremnim sezonskim danonoćnim ciklusima na visokim geografskim širinama, ili na veću fleksibilnost u dnevnoj/noćnoj aktivnosti. Međutim, uzorak je mali i to ostaje hipoteza.
Šira implikacija: konvergencija i višedimenzionalna ekologija
Rezultati potvrđuju da su sličnosti u građi tela između Miracinonyx i afričke čeete primer evolutivne konvergencije — slični oblici zbog sličnih selektivnih pritisaka, a ne bliskog srodstva. I što je važnije: vrsta nije imala jednu uniformnu ekologiju. Na jugu je mogla funkcionisati kao kopneni predator travnjaka, dok su na severu neke populacije iskorištavale vodene hranidbene lance.
Ograničenja i dalje nepoznanice
Istraživanje je snažno, ali uzorci su još ograničeni: genetski i izotopski podaci dolaze iz relativno malog broja jedinki, pa su neke interpretacije preliminarne. Potrebna su dalja iskapanja i dodatne analize da bi se potvrdile razlike među populacijama i precizirale adaptacije.
Zaključak: Nadimak "američka čeeta" opstaje u javnoj svesti, ali životinja koju taj naziv opisuje bila je evolutivno bliža pumi, ekološki raznovrsnija i prilagodljivija — ponekad čak i ribolovom povezana — više nego što je to ranije zamišljeno.
Studija: Molly Cassatt-Johnstone i saradnici, Current Biology. Dodatni podaci o anatomiji i izotopima objavljeni su u Royal Society Open Science, Quaternary International, Journal of Mammalian Evolution i drugim radovima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























