Studija u BMC Medicine pokazuje da se tokom dugog trčanja povećava proizvodnja endokanabinoida koji utiču na raspoloženje, bol i oporavak. Anandamid raste postepeno i značajno već od oko 14 km, ostajući povišen i 45 minuta posle cilja, dok 2‑AG raste u kasnijoj fazi i ostaje povišen tokom oporavka. Ultramaratoni takođe podižu nivoe, ali dužina trke ne mora nužno značiti jači hemijski odgovor; intenzitet i umor igraju važnu ulogu. Studija meri krvne nivoe, pa neposredna uzročnost u mozgu nije dokazana.
Vaše Telo Proizvodi „Kanabisu Slične" Hemikalije Tokom Maratona — Šta To Znači Za Trkače

Trčanje maratona predstavlja ogroman fizički napor — ali telo ima sopstveni hemijski sistem koji mu pomaže da se nosi s tim opterećenjem. Nova terenska istraživanja pokazuju da se tokom dugih trčanja povećava proizvodnja endokanabinoida, prirodnih molekula koji utiču na raspoloženje, bol, anksioznost, energiju i oporavak.
Šta su endokanabinoidi?
Endokanabinoidi su molekuli koje telo prirodno proizvodi i koji deluju na kanabinoidne receptore u mozgu i telu. Iako se ponekad nazivaju "kanabisu sličnim", oni nisu droga — već sopstveni hemijski glasnici organizma. Kanabis (na primer THC) može da aktivira neke iste receptore, pa zato nastaje poređenje.
Kako je sprovedeno istraživanje
Istraživanje objavljeno u BMC Medicine obuhvatilo je dve terenske studije koje su sprovele timovi sa Univerziteta Duisburg‑Essen. U prvoj su 19 iskusnih trkača završili maraton i, na drugom danu, hodali istu udaljenost kao kontrolu. Ispitivani su uzorci krvi pre, tokom i posle trke, a učesnici su ocenili raspoloženje, anksioznost i bol.
U drugom delu studije 36 atletičara je istrčalo ultramaratone od 100, 160 i 230 km; uzorci krvi su uzimani pre i odmah posle trke.
Ključni nalazi
Istraživači su posebno pratili dva poznata endokanabinoida: anandamid i 2‑AG. Glavni rezultati su:
- Anandamid je rastao postepeno tokom maratona — značajno iznad nivoa posle oko 14 km — i ostao povišen i 45 minuta nakon cilja.
- 2‑AG je rastao tek bliže kraju trke i ostajao povišen u toku oporavka, što može ukazivati na ulogu u imunoregulatornim i regenerativnim procesima.
- Ultramaratoni su takođe izazvali porast oba molekula, ali duža distanca nije uvek značila više endokanabinoida — intenzitet i tempo verovatno utiču na odgovor.
- Maraton je bio povezan sa većim osećajem sreće i manjom anksioznošću u poređenju s hodanjem, ali je bol značajno rastao nakon oko 28 km.
"Anandamid i 2‑AG proizvode se i razgrađuju kroz različite biohemijske puteve, tako da nije iznenađujuće što su pratili različite vremenske tokove", rekao je Michael Siebers za ScienceAlert.
Šta od ovoga znači za trkače?
Povećanje endokanabinoida može doprineti osećaju smirenosti, smanjenja anksioznosti i delimičnog ublažavanja bola — fenomen koji se u literaturi često naziva runner's high. Međutim, povišeni nivoi ovih molekula sami po sebi ne garantuju euforiju: kod ultramaratonaca je, uprkos rastućim vrednostima u krvi, samo manji broj prijavio subjektivni "runner's high".
Ograničenja studije
Važno je napomenuti da su sve mere rađene u krvi, a ne direktno u mozgu, pa istraživanje ne dokazuje uzročnu vezu između endokanabinoida i promena raspoloženja. Grupe su relativno male, a faktori kao što su san, ishrana i stres nisu bili potpuno kontrolisani.
Završne beleške
Iako ova studija ne daje konačne odgovore, daje detaljan uvid u hemijske promene tokom stvarnog izdržljivog trčanja i naglašava da su mehanizmi koji stoje iza osećaja „trkačkog uzvišenja" kompleksni i zavise od intenziteta, trajanju i individualnih faktora.
Studija: BMC Medicine. Izvori i intervjui: Michael Siebers / ScienceAlert.
Pomozite nam da budemo bolji.




























