Tim sa University of Calgary i National Research Council of Canada zabeležio je ultraslabu fotonsku emisiju (UPE) iz živih miševa i biljnih listova koja se značajno smanjuje nakon smrti. Eksperiment je koristio EMCCD i CCD kamere i uključivao je snimanje četiri miša po sat pre i posle eutanazije, uz kontrolu telesne temperature. Studije na Arabidopsis thaliana i Heptapleurum arboricola pokazuju da povrede i hemijski stres pojačavaju emisiju, što ukazuje na ulogu reaktivnih vrsta kiseonika. Rad je objavljen u The Journal of Physical Chemistry Letters.
Svetlimo Dok Smo Živi: Studija Otkriva Ultralabu „Biophoton“ Emisiju Koja Nestaje Posle Smrti

Život, izgleda, zaista može biti blago svetlucanje — tako se može sažeti nalaz tima sa University of Calgary i National Research Council of Canada nakon eksperimenta na miševima i listovima dve biljke. Istraživanje donosi direktne fizičke dokaze o tzv. ultraslabe fotonske emisije (Ultraweak Photon Emission, UPE) koja se značajno smanjuje nakon smrti organizma.
Metodologija i glavni nalazi
Fizičar Vahid Salari i saradnici koristili su kamere zasnovane na EMCCD (electron-multiplying charge-coupled device) i standardne CCD senzore da detektuju najslabije fotone u vidljivom delu spektra iz celih jedinki miševa i iz biljnih listova. U eksperimentu su četiri imobilisana miša snimana po jedan sat pre i jedan sat posle eutanazije, pri čemu su posmrtna tela održavana na telesnoj temperaturi kako bi se eliminisala termalna varijabla.
Istraživači su registrovali individualne fotone u vidljivom spektru; nakon smrti je zabeležen značajan pad UPE. Slični eksperimenti na listovima Arabidopsis thaliana i Heptapleurum arboricola pokazali su da fizička povreda i hemijski stres pojačavaju emisiju, što ukazuje na ulogu reaktivnih vrsta kiseonika (ROS) kao verovatnog izvora svetlosti.
Šta pokreće ovaj slab sjaj?
Fenomen nije isto što i snažna hemiluminiscencija (kao kod lučonoša); radi se o veoma slabim, spontanim bljeskovima u opsegu otprilike 200–1000 nm koji su već decenijama primećeni u različitim ćelijskim procesima. Mehanizam najverovatnije uključuje reakcije ROS (npr. vodonik-peroksid) koje menjaju lipide i proteine tako da oslobađaju pojedinačne fotone.
Mogućnosti i ograničenja
Autori ističu potencijalne primene: nеinvazivno praćenje stresa tkiva kod ljudi, životinja, pa čak i useva ili bakterijskih kultura. Međutim, postoje važna ograničenja — UPE je ekstremno slaba i lako preplavljena ambijentalnim elektromagnetnim zračenjem i termalnim šumom, pa su detekcija, kvantifikacija i interpretacija podataka tehnički zahtevni.
„Naši rezultati pokazuju da su povređena mesta na svim listovima značajno svetlija od nepovređenih delova tokom svih 16 sati snimanja,“ navode autori.
Zaključak
Rad objavljen u The Journal of Physical Chemistry Letters daje snažne dokaze da živi organizmi emituju ultraslabu vidljivu svetlost koja opada nakon smrti i da su reaktivne vrste kiseonika verovatan izvor. Ipak, naučna zajednica treba dodatna istraživanja kako bi se potvrdile mehanike, ponovljivost i praktične primene pre nego što se pojave klinički ili poljoprivredni uređaji zasnovani na ovoj pojavi.
Napomena: Izbegavajte tumačenja u smislu paranormnog “aura” — istraživanje je fizičko i mehanističko, sa jasno navedenim ograničenjima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























