U junu 2024. naučnici su prvi put fotografisali i DNK‑potvrdili ginkgo‑zubatog kopljara (Mesoplodon ginkgodens), povezujući ga sa akustičkim potpisom BW43 (≈43 kHz). Ekspedicija broda Pacific Storm koristila je hidrofonski kabl za lokalizaciju klikova i biopsiju, čiji je uzorak spašen od albatrosa bacanjem doručka. Otkriveno je da su ovi kitovi verovatno stalni stanovnici dubinskih kanjona istočnog Pacifika, što omogućava preciznije mape staništa i efikasnije mere zaštite protiv sonara i dubinskog ribolova.
Dubinski duh razotkriven: Prva živa fotografija ginkgo‑zubatog kopljara razrešila misteriju

Više od šest decenija nakon što je vrsta opisana 1958. godine, naučnici su u junu 2024. prvi put zabeležili i fotografisali živog ginkgo‑zubatog kopljara (Mesoplodon ginkgodens). Ovo otkriće zatvara 66‑godišnju prazninu u znanju o jednoj od najtajanstvenijih vrsta dubokomorskih kitova.
Akoustika koja je vodila do otkrića
Decenijama su istraživači u svojim hidrofonskim zapisima uočavali ponavljajući, visokofrekventni klik označen kao BW43 — karakterističan "uzlazni" puls sa vrhom na oko 43 kHz. Zvuk, koji po smanjenoj brzini podseća na nokat koji se vuče preko plastičnog češlja, dugo nije bio povezan sa konkretnom vrstom. BW43 je bio ključ za razumevanje gde i kada ove životinje borave.
Ekspedicija koja je povezala zvuk i životinju
Od 2020. dr Elizabeth Henderson i tim su organizovali godišnje ekspedicije ka severozapadnoj Baja Kaliforniji. Njihov brod Pacific Storm vukao je oko 150 m (492 ft) dug kabl opremljen hidrofonima kako bi u realnom vremenu triangulisao izvore klikova. Kada su lokalizovali BW43 signale, posmatrači su pomoću snažnih dalekozora skenirali horizont za kratkim površinskim pojavljivanjima kitova.
U junu 2024. tim je snimio BW43 puls neposredno pre nego što se mala grupa kitova pojavila blizu broda. Posada je napravila prve fotografije živih jedinki, a istraživač Robert Pitman je ispalio biopsijsku strelicu da prikupi uzorak kože. Hidrofoni su istovremeno potvrdili da su upravo ti kitovi izvor BW43 signala.
Drama sa albatrosom i genetika
Uzorak DNK bio je gotovo izgubljen kada je radoznali albatros zaronio i počeo da kljuca strelicu. Posada je, u brzoj akciji, bacala ostatke doručka u vodu kako bi pticu odvratila i spasla dragoceni uzorak. Analiza DNK potvrdila je da BW43 proizvodi upravo ginkgo‑zubati kopljar, čime je akustični potpis konačno povezan sa vrstom.
Izgled, biologija i ponašanje
Fotografije su otkrile i ranije nepoznate detalje: odrasli jedinci dostižu oko 5,2 m (≈17 ft) i približno 1.840 kg (≈4,056 lb). Kitovi imaju robusno telo, manje šiljaste peraje i širok, zaobljen leđni peraj. Mužjaci su uglavnom tamno plavo‑crni sa belim mrljama i karakterističnim belim ožiljcima ("rake marks") od međusobnih sukoba; ženke su svetlije sive boje bez tih ožiljaka.
Najprepoznatljivija osobina su muški zubi — par širokih, lepezastih zuba u donjoj vilici koji podsećaju na list ginkgo drveta. Ipak, ginkgo‑zubi se ne koriste za žvakanje: vrste su usisni hranitelji koji koriste snažne grlena mišiće za vakumiranje ribe, lignji i račića.
Ekološki domet i pretnje
Dosadašnja analiza akustičkih zapisa iz 2024. i 2025. pokazala je da su ginkgo‑zubati kopljari verovatno stalni stanovnici dubinskih kanjona istočnog Pacifika — izvan obala Kalifornije i severnog Baja Kalifornije — a ne samo povremeni posetioci. Ove životinje rone dublje od 900 m (≈3.000 ft) i mogu ostati pod vodom više od sat vremena, provodeći većinu vremena u tzv. "ponoćnoj zoni" bez svetlosti.
Međutim, intenzivni zvučni uticaji, naročito Mid‑Frequency Active Sonar (MFAS), predstavljaju ozbiljan rizik: glasni impulsi mogu izazvati paniku, prinudne brze usponе i simptome slične dekompresionoj bolesti. Takođe, širenje dubinskog ribolova povećava rizik od zapetljavanja u mreže.
Zaštita i značaj otkrića
Povezivanjem BW43 signala sa vrstom, istraživači sada mogu koristiti postojeće akustičke zapise da mapiraju gustine prisustva i migracione obrasce bez fizičkog viđenja životinja. Te mape su ključne za pregovore sa mornaricama i pomorskim operatorima kako bi se planirale izmene ruta, vremenski okviri vežbi i druge mere za smanjenje štetnih uticaja na ove ranjive dubokomorske stanovnike.
Ovo otkriće ne samo da rešava dugogodišnju zagonetku, već otvara put za bolje praćenje i ciljanu zaštitu jedne od najskrivenijih vrsta u okeanu.
Pomozite nam da budemo bolji.




























