Princetonovi istraživači su tokom deset godina pratili vukove u Chernobyl Exclusion Zone i otkrili da su čopori sedam puta gušći nego u susednim rezervatima. Vukovi su bili izloženi zračenju u proseku šest puta većem od zakonskog limita za ljude, ali populacija pokazuje znake ubrzane prirodne selekcije. Naučnici su identifikovali genetske promene povezane sa antitumorskim imunim odgovorom i sada sarađuju sa onkologima kako bi ispitali moguće implikacije za ljudsko zdravlje.
Mutantski vukovi iz Černobila: Decenijska studija otkriva genetsku otpornost na rak

Zone oko nuklearne elektrane u Černobilu, poznata kao Chernobyl Exclusion Zone (CEZ), zauzimaju oko 1.000 kvadratnih milja i postale su neplanirana, ali dragocena naučna laboratorija za proučavanje dugoročnih efekata jonizujućeg zračenja na divlje životinje.
Biolozi sa Princeton University, predvođeni Carom Love i Shaneom Campbell-Stantonom, proveli su desetogodišnje istraživanje vukova u CEZ. Njihovi rezultati, predstavljeni na Godišnjem sastanku Society of Integrative and Comparative Biology 2024, pokazuju neočekivanu otpornost i visoku gustinu populacije u odnosu na susedne oblasti.
Šta su istraživači otkrili?
Tim je 2014. postavio ogrlice sa GPS-om i dozimiterima nekoliko vukova kako bi pratio kretanje i stvarnu dozu zračenja kojoj su bili izloženi. Podaci pokazuju da su ti vukovi bili izloženi prosečnom nivou zračenja oko šest puta većem od zakonskog limita za ljude.
Uprkos tome, populacija vukova u CEZ je procenjena kao približno sedam puta gušća nego u zaštićenim rezervatima u Belorusiji. Istraživači zaključuju da se u populaciji odvija oblik ubrzane prirodne selekcije: određeni geneticki markeri povezani su sa jačim antitumorskim imunim odgovorom, pa jedinke sa tim varijantama bolje podnose posledice oboljenja i imaju veće šanse da naslede potomstvo.
„Najbrže evoluiraju regioni genoma povezani sa imunim odgovorom protiv tumora kod sisara,” rekao je Shane Campbell-Stanton u intervjuu za NPR.
Šta to znači za nauku i ljude?
Otkrivene genetske promene zanimaju i onkologe: naučnici sada sarađuju sa stručnjacima za rak kako bi utvrdili da li mehanizmi otpornosti u vukovima mogu imati implikacije za ljudske terapije. Važno je naglasiti da su do sada rezultati limitirani na promene u genomu i populacionu dinamiku—prenos ovakvih nalaza na kliničku medicinu zahteva mnogo više istraživanja.
Kontekst i ograničenja
Ranije studije u CEZ već su pokazale genetske i fenotipske razlike kod drugih vrsta: 2016. su zabeležene promene kod istočnih drvenih žaba (Hyla orientalis), a 2023. su prijavljene genetske razlike kod pasa iz zone u odnosu na one iz Chernobyl City. Ipak, pored genetskih faktora, visoka gustina vukova verovatno je delom uslovljena i smanjenim ljudskim pritiskom (lov, promet, razvoj), što doprinosi opštem uspehu populacije.
CEZ ostaje primer kompleksne interakcije ekoloških promena, radijacionih efekata i evolucione dinamike. Iako je Černobil i dalje simbol ogromne ekološke katastrofe, ova zona istovremeno pruža jedinstvenu priliku za proučavanje kako životinje odgovaraju na hroničnu, niskodoznu i višegeneracijsku izloženost jonizujućem zračenju.
Napomena: Nalazi su intrigantni, ali ne predstavljaju direktan dokaz da će otkrića odmah dovesti do novih terapija za ljude. Potrebna su dalja molekularna, klinička i etička istraživanja.
Pomozite nam da budemo bolji.


































