James Webb je 20. januara 2026. snimio detaljan bliski kadar Heliks Nebule, poznate kao „Oko Boga“. Slika otkriva hiljade "kometarnih kvrga" i jasno razdvaja zone po temperaturi i hemiji — od vrelog, jonizovanog gasa do hladnog molekularnog vodonika i prašine. Ove strukture pokazuju kako umiruće zvezde recikliraju materiju i predstavljaju model buduće sudbine Sunca za ~5 milijardi godina.
James Webb Otkriva „Oko Boga“: Novi Detalji Heliks Nebule Pokazuju Sudbinu Sunca

Spektakularna snimka Heliks Nebule ("Oko Boga") iz James Webb teleskopa otkriva kako umiruća zvezda slična Suncu odbacuje svoje spoljne slojeve i reciklira materiju u galaksiji.
Brze činjenice:
Šta je: Heliks Nebula (NGC 7293 / Caldwell 63), planetarna maglina
Gde se nalazi: 655 svetlosnih godina, sazvežđe Vodolija
Kada je podeljeno: 20. januar 2026.
James Webb Space Telescope (JWST) je pomoću svoje Kamere za blisko-infracrveno (NIRCam) snimio najdetaljniji bliski kadar dela Heliks Nebule do sada. U uvećanoj slici vide se hiljade narandžastih i zlatnih stupova nalik kometama — takozvane "kometarne kvrge" — koje oblikuju granicu između snažnih zvezdanih vetrova i starijih, hladnijih slojeva gasa.
Termin planetarna maglina odnosi se na oblak gasa i sitne prašine koji umiruća zvezda slična Suncu odbaci u završnoj fazi svog života. U centru ostaje gusta, vrela bela patuljasta zvezda koja jonizuje okolni gas i čini ga sjajnim u različitim bojama.
Korišćenjem različitih filtera, snimak prikazuje temperaturne i hemijske razlike po rastojanju od bele patuljaste zvezde: bliže zvezdi dominira plavi sjaj koji potiče od ultravioletnog zračenja i jonizovanog gasa; na većim rastojanjima pojavljuje se molekularni vodonik prikazan žutom bojom; najudaljenija prašina vidi se kao tamnocrvena. Ove boje pomažu naučnicima da mapiraju uslove u maglini i identifikuju zone gde kompleksniji molekuli i prašina mogu opstati i formirati novu generaciju zvezda i planeta.
Heliks Nebula je, dakle, kosmički centar reciklaže: izbačeni materijal obogaćuje međuzvezdani prostor ugljenikom, kiseonikom i azotom — elementima važnim za hemiju života kakvu poznajemo na Zemlji. Ovaj proces je i vizuelna mapa onoga što očekuje i naše Sunce kada za približno 5 milijardi godina postane crveni džin, odbaci spoljne slojeve i ostavi belu patuljastu zvezdu.
U ovoj verziji, JWST je uspeo da prodre dublje nego raniji teleskopi i da prikaže finu strukturu i teksturu kometarnih kvrga — detalje koji pomažu u razumevanju dinamike izbacivanja materije i nastanka molekula u hladnijim regionima magline.
Za razmišljanje: Slika Heliksa nije samo lepa fotografija — to je snimak stvaranja uslova za budući život u galaksiji i praktičan primer kako zvezde vraćaju svoje sastojke u međuzvezdani prostor.
Za više izvanrednih svemirskih fotografija i objašnjenja, pogledajte arhivu "Space Photo of the Week" i objave NASA-e o JWST nalazima.
Pomozite nam da budemo bolji.




























