Kratak pregled: Krajem januara 2026. snažni arktički prodori izazvali su ekstremne zimske uslove u velikom delu istočnih SAD, oborivši brojne temperaturne rekorde i prouzrokujući više od 120 smrtnih slučajeva. Naučnici ukazuju da se treba razlikovati kratkoročno vreme i dugoročne klimatske trendove: iako su pojedinačni hladni talasi mogući, klimatski podaci i modeli generalno ukazuju na zagrevanje zimskog proseka. Istraživanja o tome kako zagrevanje Arktika, gubitak morskog leda i promene u mlaznoj struji doprinose ovim epizodama još traju.
Ledeni talasi i klimatske promene: Zašto hladne oluje ne porede globalno zagrevanje

Kada je Punxsutawney Phil 2. februara ugledao svoju senku, u istočnom delu Sjedinjenih Država zavladao je osećaj frustracije: dani niskih temperatura, snega i leda nastavili su da pogađaju regiju. Krajem januara 2026. novi talas arktičkog hladnog vazduha i snažne zimske oluje pogodili su veliki deo zemlje, podstaknuvši ponovne debate o tome kako se ovi događaji uklapaju u dugoročan trend globalnog zagrevanja.
Šta se dogodilo?
Između 23. i 26. januara 2026. zimska oluja i prodor polarnih vazdušnih masa pogodili su преко 30 saveznih država, a prema izveštajima uzrokovali su više od 120 smrtnih slučajeva. Meteorološke službe su zabeležile mnoge dnevne i mesečne temperaturne rekorde: 38 najnižih dnevnih minimuma i 45 najnižih dnevnih maksimuma duž pojasa od Teksasa do Njujorka. Preliminarni podaci NOAA ukazuju na 15 novih apsolutnih dnevnih rekordnih niskih temperatura, dok su vazduhoplovne i gradske stanice beležile neuobičajeno dugačke periode smrzavanja — npr. devet uzastopnih dana ispod nule na Ronald Reagan National Airport i osam dana sa minimumom ≤32°F u Džeksonvilu.
Jezero Erie je početkom februara imalo više leda nego u poslednjih 23 godine, a gradovi poput Bufala skoro su oborili lokalne rekorde po broju dana sa ekstremno niskim temperaturama.
Da li ovo pobija teoriju o globalnom zagrevanju?
Kratak odgovor je: ne. Važno je razlikovati vremenske pojave (kratkoročni, lokalni događaji) od klimatskih trendova (dugoročne promene prosečnih stanja). Iako su zimski ekstremi i hladni prodori i dalje mogući i ponekad intenzivni, klimatski podaci pokazuju da se prosečne temperature zime postepeno povećavaju.
Šta nauka kaže — i šta se još ne zna
Naučnici proučavaju kako faktori poput ubrzanog zagrevanja Arktika, gubitka morskog leda, toplijih okeana i promena u polarnoj mlaznoj struji i stratosferskom polarном vrtlogu utiču na obrasce vremena. Postoje različite i ponekad kontradiktorne studije:
- Međunarodna studija iz 2025. ukazuje da će i narednih decenija Arktik i dalje imati obilje leda i hladnih događaja koji povremeno mogu biti izmešteni južnije.
- Studija iz 2024. objavljena od strane tima iz Kanade i UK pronašla je da se učestalost i intenzitet hladnih ekstremâ u srednjim geografskim širinama nisu povećali i da su u opadanju od 1990. godine, u skladu sa klimatskim modelima.
Stručnjaci se ne slažu u potpunosti. Neki, poput Judah Cohena, ističu veću interakciju između polarVrtloga i mlazne struje koja može favorizovati hladnije epizode. Drugi, poput Zeke Hausfather, upozoravaju da trenutni podaci ne potvrđuju da ljudska aktivnost povećava učestalost ovakvih hladnih prodora i napominju da klimatski modeli uglavnom predviđaju smanjenje hladnih ekstremâ kako rastu koncentracije gasova staklene bašte.
"Iako zvuči kontradiktorno, Arktik će decenijama imati puno leda i snega, ali topliji uslovi mogu poremetiti barijere koje zadržavaju taj hlad — što ponekad šalje hladan vazduh južnije." — Jennifer Francis
Praktične posledice
Čak i ako su ovakvi hladni talasi kompatibilni sa globalnim zagrevanjem, njihovi lokalni uticaji mogu biti ozbiljniji jer su zajednice sve manje prilagođene ekstremnoj zimi. To znači veću opasnost po ljude i infrastrukturu, veće rizike za energetsku mrežu i poljoprivredu, te veću potrebu za pripremom i prilagodbom.
Zaključak
Kriza sa ledenim talasima na početku 2026. podseća da ekstremni vremenski događaji i dugoročni klimatski trendovi mogu postojati istovremeno. Nauka nastavlja da istražuje kako kombinacija Arktičkih promena, okeanskih uslova i atmosferskih ciklusa utiče na sezonske anomalije. Dokle god se ne razumeju potpuno sve veze među tim faktorima, pojedinačni hladni događaji neće poništiti opšti trend globalnog zagrevanja.
Autor originalnog teksta: Dinah Voyles Pulver (USA TODAY). Prilagođeno i prevedeno za srpsku publiku.
Pomozite nam da budemo bolji.




























