Copernicus i EU klimatski monitor navode da je januar 2026. bio peti najtopliji u zabeleženoj istoriji, sa prosečnom globalnom temperaturom 1,47 °C iznad predindustrijskog nivoa. Iako su snažni hladni talasi pogodili Evropu i Severnu Ameriku, velike oblasti Arktika i zapadne Severne Amerike zabeležile su povišene temperature. Evropa je imala najhladniji januar od 2010. godine, a oluja u SAD povezana je sa više od 100 smrtnih slučajeva. Izveštaj potvrđuje nastavak ljudski pokretanog zagrevanja planeta.
Januar 2026: Peti Najtopliji Januar U Zabeleženoj Istoriji — Globalno Zagrevanje Nasuprot Lokalnim Hladnim Talasima

Planeta je u januaru 2026. zabeležila peti najtopliji januar u merenoj istoriji, pokazuje izveštaj Servisa za klimatske promene Copernicus i EU klimatskog monitora. Ovo je uprkos snažnim hladnim talasima koji su u poslednjim nedeljama januara pogodili velik deo Severne hemisfere.
Ključni nalazi
Prosečna globalna temperatura u januaru bila je 1,47 °C iznad predindustrijskih nivoa, a mesečne temperature bile su iznad proseka na velikom delu planete — naročito u velikim delovima Arktika i zapadnog dela Severne Amerike. Istovremeno, Evropa je imala najhladniji januar od 2010. godine sa prosečnom temperaturom od -2,34 °C.
„Januar 2026. bio je oštar podsetnik da klimatski sistem ponekad može istovremeno doneti vrlo hladno vreme u jednoj regiji i ekstremnu vrućinu u drugoj“,
Samantha Burgess, strateška rukovoditeljka za klimu u Evropskom centru za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF).
U Sjedinjenim Državama snažna zimska oluja donela je obilne snežne padavine i opasan led od Nju Meksika do Mejna; oluja je povezana sa više od 100 smrtnih slučajeva i ozbiljnim poremećajima u saobraćaju i snabdevanju.
Širi kontekst
Izveštaj potvrđuje da planeta ostaje u produženom periodu zagrevanja izazvanog ljudskim aktivnostima: 2024. je bila najtoplija godina do sada, 2023. je završila kao druga, a 2025. je sada treća najtoplija u zabeleženom nizu. Lokalni hladni događaji ne protivreče globalnom trendu — oni su primer kako klimatski ekstremi mogu istovremeno da se pojavljuju u različitim regionima.
Copernicus i ECMWF podsećaju da su kratkotrajni vremenski fenomeni (npr. polarni mlazni tok) odgovorni za lokalne hladnoće, dok dugoročno zagrevanje atmosfere utiče na prosečne temperature i učestalost ekstremnih događaja.
Šta to znači za čitaoce: Iako nas hladni talasi mogu iznenaditi, statistika i dugoročni trendovi jasno ukazuju na sve očigledniji uticaj klimatskih promena na globalne temperature i ekstremne vremenske događaje.
Pomozite nam da budemo bolji.




























