Istraživanje Univerziteta u Minnesoti pokazalo je da nekoliko čaša alkohola čini moždane funkcije lokalnijim i manje integrisanim. Studija je pratila 107 učesnika kojima je ciljano podignut nivo alkohola do 0,08 g/dL i analizirala komunikaciju između 106 moždanih regija na MRI u mirovanju. Smanjena globalna povezanost posebno je pogodila okcipitalni režanj i korelisala je sa subjektivnim osećajem pijanstva. Autori pozivaju na dalja ispitivanja u raznovrsnijim populacijama i tokom aktivnih zadataka.
Samo Nekoliko Čaša Menja Kako Mozak 'Priča' Sa Sobom, Pokazalo Istraživanje

Novo istraživanje tima sa Univerziteta u Minnesoti pokazuje da već nekoliko čaša alkohola menja način na koji različiti delovi mozga razmenjuju informacije: komunikacija postaje lokalnija, a povezivanje kroz ceo mozak slabi.
Kako je sprovedeno istraživanje
U studiji je učestvovalo 107 zdravih volontera starosti od 21 do 45 godina. U dve odvojene sesije učesnici su primili ili piće koje je trebalo da podigne nivo alkohola u krvi na približno američki limit za upravljanje vozilom (0,08 g/dL), ili placebo. Trideset minuta nakon konzumacije, ispitanici su skenirani u MRI aparatu u stanju mirovanja, a istraživači su analizirali komunikaciju između 106 moždanih regija koristeći matematičke modele mreža.
Glavni nalazi
Alkohol je povećao lokalnu efikasnost i koeficijent klasterovanja — što znači da su informacije češće cirkulisale unutar manjih grupa regiona, umesto da se šire po celom mozgu. Suprotno tome, globalna efikasnost je pala, ukazujući na smanjenu integraciju i međuregionalnu razmenu podataka.
Jedan od posebno pogođenih delova bio je okcipitalni režanj, koji obrađuje vizuelne informacije, što može doprineti simptomima poput zamućenog vida. Iako su fizički nivoi alkohola bili slični među učesnicima, oni koji su osećali veću subjektivnu intoksikaciju imali su izrazitije promene u mrežnoj povezanosti mozga.
Kako istraživači tumače rezultate
Istraživači napominju da promena u mrežnoj organizaciji — prelazak ka „lokalnijem“, rešetkastijem obrascu — može objasniti poznate posledice alkohola na inhibiciju, vrednovanje stimulusa i kontrolu ponašanja, iako ove funkcije nisu direktno testirane u eksperimentu već su interpretirane na osnovu primenjenih računarskih modela.
Ograničenja i smerovi za buduća istraživanja
Rezultati se odnose na mozak u stanju mirovanja, pa je nejasno kako bi iste promene izgledale tokom aktivnih zadataka ili dužeg vremenskog perioda. Autori ističu potrebu za ispitivanjem šire i raznovrsnije populacije (stariji ispitanici, osobe sa većim obrascima pijenja, i osobe sa mentalnim ili fizičkim problemima) kako bi se utvrdilo da li akutna i hronična upotreba alkohola dovodi do drugačije mrežne reorganizacije.
Rad je objavljen u časopisu Drug and Alcohol Dependence.
Pomozite nam da budemo bolji.




























