Analiza izgrizenih peraja pronađenih na Beringovom ostrvu sugeriše da su neke južne rezidentne orke mogle postati plen Bigg's orki. Genetski nalazi potvrdili su poreklo peraja, a istraživači tvrde da retka predacija objašnjava zašto rezidenti žive u velikim, blisko povezanih porodicama kao odbrambenoj strategiji. Međutim, stručnjaci upozoravaju da strvinačenje i druge hipoteze nisu isključene, te su potrebna dodatna istraživanja.
Izgrizene Peraje Orki Na Ruskoj Obali Mogu Ukazivati Na Kanibalizam — Naučnici Povezuju To Sa Čvrstim Porodičnim Grupama

Nalazi iz Pacifičkog severa podstakli su novu diskusiju o ponašanju orki: izgrizene i ispresecane leđne peraje pronađene na obali Beringovog ostrva nose tragove zuba koji sugerišu da su ponekad žrtve drugih orki. Istraživači smatraju da takvi događaji — makar retki — mogu objasniti zašto neke vrste orki žive u velikim, blisko povezanih porodičnim grupama.
Detalji otkrića
U avgustu 2022. i ponovo u julu 2024. ruski istraživač Sergey Fomin pronašao je dve ispresecane leđne peraje na plažama Beringovog ostrva. Peraje su bile krvave i prekrivene karakterističnim tragovima zuba koji podsećaju na ugrize kitova koji love sisare. Genetskim analizama utvrđeno je da su peraje poticale od jedinki južnih rezidentnih orki (southern resident orcas) koje žive u vodama oko Washingtona i British Columbije.
Ko su potencijalni napadači?
Istraživači, predvođeni Olgom Filatovom sa University of Southern Denmark, pretpostavljaju da su napadi mogli biti delo Bigg's orki (ranije poznatih kao transient orcas) — grupe orki koje love sisare (kitove, delfine, foke) i obično žive u manjim čoporima. Autorica smatra da su ovi zubi i oštećenja u skladu sa predacijom, a ne sa tipičnim međuvrstačkim borbama među rezidentima.
„Peraje su krute i ne predstavljaju dobar deo plijena — štite mišiće i masno tkivo — pa ih predatori često odbacuju,“ kaže Filatova, sugerišući da upravo to objašnjava zašto su upravo peraje pronađene na obali.
Hipoteza i šire implikacije
Istraživači predlažu da povremena predacija od strane Bigg's orki može biti razlog zbog kog su rezidentne orke razvile izuzetno stabilne i bliske porodične mreže: udruživanje u većim grupama može smanjiti rizik od napada. Takva odbrambena strategija je poznata i kod drugih vrsta — na primer, stada pilot kitova poznata su po tome da zajednički deluju protiv orki.
Skepticizam i alternative
Neki stručnjaci, poput Lukea Rendella i Michaela Weissa, pozivaju na oprez. Rendell kaže da tragovi zuba jesu intrigantni i zaslužuju dalju istragu, ali da trenutno nema dovoljno dokaza da se od njega izvuku široki zaključci o socijalnoj evoluciji rezidentnih orki. Weiss ističe da su moguće i druge interpretacije: strvinačenje, agresija drugih rezidentnih jedinki ili kombinacija više faktora mogu ostaviti slične tragove.
Filatova priznaje da se strvinačenje ne može potpuno isključiti, ali napominje da sveži leševi orki obično brzo tonu i da se tek kasnije, pri razgradnji, vraćaju na površinu — što otežava objašnjenje da su peraje nastale isključivo sa leševa. Ona smatra da takva predacija nije verovatna na često raspoloživim strvinama i da su u ovom slučaju verovatniji direktni napadi.
Šta je sledeće?
Autori studije pozivaju na dodatna terenska posmatranja, sistematsko dokumentovanje tragova i šire genetsko testiranje kako bi se razjasnili učestalost i uzroci ovakvih incidenata. Ako se potvrdi da su povremeni napadi na druge orke realna pojava, to bi moglo promeniti naše razumevanje evolucije društvenih struktura kod različitih tipova orki.
Zaključak: Nalazi su značajni i podsticajni za dalje istraživanje, ali trenutno zahtevaju opreznu interpretaciju — postoji nekoliko verodostojnih objašnjenja i neophodna su dalja proučavanja.
Pomozite nam da budemo bolji.

























