Desetogodišnja Tegan i njena majka Claire tokom šetnje na plaži kod Vale of Glamorgana pronašle su pet velikih otisaka u steni. Stručnjaci iz Nacionalnog muzeja Velsa smatraju da tragovi pripadaju sauropodomorfu, najverovatnije vrsti Camelotia iz kasnog trijasa. Otisci su raspoređeni na oko 30 inča (≈ 76 cm) jedan od drugog, a mesto Lavernock Point već je poznato po fosilnim pronalascima, uključujući skelet dracoraptora iz 2014. godine.
Devojčica (10) Na Plaži Pronašla Pet Otisaka Dinosaurusa — Mogući Tragovi Camelotie

Tokom obične šetnje obalom u blizini Vale of Glamorgan u Velsu, desetogodišnja Tegan zajedno sa majkom Claire naišla je na niz od pet velikih otisaka u steni — otkriće koje je muzejske stručnjake odmah zainteresovalo.
Pronalazak i reakcija
Tegan je, umesto školjki, otkrila masivna udubljenja u crvenom silstonskom sloju na Lavernock Pointu, području poznatom po fosilima. Majka je fotografisala otiske i poslala ih Nacionalnom muzeju Velsa, gde je kustoskinja paleontologije Cindy Howells potvrdila da obrazac i veličina upućuju na dinosaurove tragove.
— Bilo je toliko uzbudljivo — rekla je Tegan za BBC. — Nismo očekivale ništa posebno, a onda smo našle velike udubljenja koja su ličila na otiske dinosaurusa.
Ko je mogao ostaviti ove otiske?
Stručnjaci veruju da tragovi pripadaju sauropodomorfima, grupi ranih biljoždera, i najverovatnije jednoj vrsti poznatoj kao Camelotia. Camelotia je iz perioda kasnog trijasa; procene govore da je mogla stajati oko 10 ft (≈ 3 m) visine i dugačka biti oko 16 ft (≈ 4,9 m). Otisci su raspoređeni na približno 30 inča (≈ 76 cm) jedan od drugog u naizmeničnom obrascu koji ukazuje na hod — levo, desno, levo, desno.
Mesto pronalaska i važnost
Lavernock Point, između Cardiffa i Barija, poznat je po bogatim slojevima crvenog silstona i ranijim fosilnim nalazima. Već 2014. godine, nepravilno daleko od nove lokacije, dva brata su otkrila kompletan skelet dracoraptora. Kako Howells napominje, u poslednjim decenijama učestalost nalaza u Velsu raste, otkrivajući kontinuitet prisustva dinosaurusa na tom području tokom približno 15 miliona godina.
— Do skoro smo imali vrlo malo pronalazaka u Velsu i nismo mislili da ih ima mnogo — kaže Howells. — Sada dobijamo po jedan značajniji trag ili kost svakih pet do šest godina, što je izuzetno uzbudljivo.
Šta dalje?
Muzejski stručnjaci zabeležiće i dokumentovati otiske, snimiti ih i — ukoliko je moguće — zaštititi lokaciju od oštećenja plimom ili ljudskim delovanjem. Takvi tragovi pomažu naučnicima da rekonstruišu ponašanje i kretanje ranih dinosaurusa, kao i okolnosti u kojima su živeli pre više stotina miliona godina.
Za Tegan i Claire obična porodična šetnja pretvorila se u jedinstveno iskustvo otkrivanja praistorije — podsetnik da su tragovi daleke prošlosti ponekad sakriveni tik pod našim nogama.
Pomozite nam da budemo bolji.


























