Studija iz 2025. otkrila je da je receptor GPR133 (ADGRD1) ključan za održavanje gustine kostiju preko osteoblasta. Aktivacija receptora malom molekulom AP503 povećava stvaranje i čvrstoću kostiju kod miševa, dok odsustvo gena dovodi do slabijih kostiju sličnih osteoporozi. Dodatna istraživanja iz 2024. (biokooperativni implantati od krvi i hormon MBH) podržavaju mogućnost budućih terapija, ali su potrebni klinički testovi na ljudima.
Otkriven Receptor Koji Može Ojačati Kosti — Moguć Put Ka Lečenju Osteoporoze

Novo istraživanje iz 2025. identifikovalo je ćelijski receptor GPR133 (ADGRD1) kao važan regulator gustine kostiju preko delovanja na osteoblaste — ćelije koje grade kost. Nalazi otvaraju perspektivu razvoja lekova koji bi mogli ojačati postojeću kost i potencijalno vratiti izgubljenu gustinu kod osteoporoze.
Ključni eksperimenti i rezultati
Tim naučnika sa Univerziteta u Lajpcigu (Nemačka) i Shandong Univerziteta (Kina) sproveo je eksperimente na miševima kod kojih je gen GPR133 bio ili uklonjen ili aktiviran malom molekulom AP503. Miševi bez funkcionalnog gena razvijali su slabije kosti koje podsećaju na simptome osteoporoze. Nasuprot tome, aktivacija receptora pomoću AP503 pojačala je stvaranje kosti i povećala njenu čvrstoću.
"Korišćenjem supstance AP503, koja je nedavno identifikovana putem kompjuterske probe kao stimulator GPR133, uspeli smo značajno da povećamo čvrstoću kostiju i kod zdravih i kod osteoporotičnih miševa," izjavila je biohemičarka Ines Liebscher iz Univerziteta u Lajpcigu.
Komplementarni pravci istraživanja
Druga važna istraživanja iz 2024. dopunjavaju sliku: međunarodni tim razvio je biokooperativni, 3D-štampani implantat od krvi koji poboljšava regeneraciju kostiju primenom sintetičkih peptida. Još jedno istraživanje iz iste godine otkrilo je hormon nazvan maternal brain hormone (MBH) koji kod miševa povećava mineralizaciju i čvrstoću kostiju.
Šta ovo znači za ljude?
Rezultati su ohrabrujući, ali su do sada zasnovani pretežno na životinjskim modelima. Procesi koji upravljaju formiranjem kosti kod miševa često su slični onima kod ljudi, ali su potrebni klinički testovi da bi se potvrdila efikasnost i bezbednost kod ljudi. Potencijalne terapije zasnovane na aktivaciji GPR133 ili biokooperativnim implantatima mogle bi u budućnosti pomoći u jačanju zdravih kostiju i obnavljanju degradiranih kostiju — na primer, kod žena u menopauzi koje su pod većim rizikom od osteoporoze.
Ograničenja i bezbednost: Trenutno nije poznato da li stimulacija GPR133 ili dugoročna upotreba AP503 ima neželjene efekte kod ljudi. Kao i kod većine novih terapeutskih pristupa, potrebne su dodatne studije, uključujući toksikološke i kliničke provere.
Zaključak
Otkrivanje uloge receptora GPR133 predstavlja značajan korak u razumevanju mehanizama koji održavaju čvrstoću kostiju. Ako se rezultati potvrde u ljudskim ispitivanjima, to bi moglo otvoriti nove mogućnosti lečenja osteoporoze i unapređenja regenerativne medicine za popravljanje preloma i drugih oštećenja kostiju.
Rad iz 2025. objavljen je u časopisu Signal Transduction and Targeted Therapy. Ranija verzija ovog članka objavljena je u septembru 2025. godine.
Pomozite nam da budemo bolji.




























