Habl i ESA-in teleskop Euclid zajednički su snimili Mgla Mačje Oko (NGC 6543) i otkrili detalje koji rasvetljavaju poslednje faze života njene centralne zvezde. Euclid je detektovao slabe lukove i filamente na širem polju, dok je Habl razotkrio sitne mehuriće gasa, koncentrične prstenove i brze ružičaste mlazove. Svaki mehurić predstavlja epizodu gubitka mase, a kombinovana posmatranja pružaju širi, gotovo filmski uvid u evoluciju ove planetarne magline.
Mačje Oko u novom sjaju: Habl i Euclid otkrili detalje poslednjih trenutaka umiruće zvezde

Brze činjenice: Predmet: Mgla Mačje Oko (NGC 6543). Lokacija: oko 4.300 svetlosnih godina, sazvežđe Zmaja (Draco). Objavljeno: 3. mart 2026.
Impresivne slike nastale kombinacijom posmatranja Svemirskog teleskopa Habl i ESA-inog teleskopa Euclid otkrivaju Mačje Oko (NGC 6543) u izuzetnim detaljima. Na prvu mirna i simetrična, ova planetarna mgla zapravo je proizvod složenih, često nasilnih procesa: snažni zvezdani vetrovi, izbačeni spoljašnji slojevi i usmereni mlazovi gasa oblikovali su karakterističnu "oko"-ličnu strukturu.
Šta prikazuju snimci
Euclid, sa svojim širokim poljem i posmatranjima u vidljivom i bliskom infracrvenom opsegu, otkriva slabe lukove i nežne filamente gasa koji okružuju centralni, sjajni deo mgline. Te blede strukture verovatno su nastale tokom ranijih epizoda izbacivanja materijala iz zvezde, pre formiranja glavnog omotača.
Habl, koristeći Advanced Camera for Surveys, fokusirao se na centralnu zonu i zabeležio sitne mehuriće gasa, koncentrične prstenove i fino filamentarne strukture ugrađene u te mehuriće. Umesto da se radi o "mrtvoj" zvezdi, centralna zvezda je u poodmakloj fazi završetka svog života: ispustila je svoje spoljne slojeve i sada je vruća, izložena jezgra koja osvetljava okolni plin.
Dinamični elementi: mlazovi i čvorovi
Podaci pokazuju i ružičaste mlazove brze materije koji izlaze iz gornjeg i donjeg dela mgline, kao i guste čvorove nastale sudarima brzih mlazova sa sporije širećim izbačenim materijalom. Svaki mehurić u centralnoj zoni tumači se kao zapis jedne epizode gubitka mase — svojevrsni "fosilni zapis" aktivnih promena kroz koje je zvezda prošla.
Zašto je kombinacija važna
Dok Habl otkriva mikrodetalje i pokazuje fine strukture u samom jezgru mgline, Euclid pruža širu mapu okoline — blede lukove, filamentne niti i pozadinske galaksije koje kontekstualizuju događaj. Zajedno, ove slike stvaraju gotovo kinematografski prikaz završne faze života zvezde srednje mase.
Napomena: Planetarne magline nisu rezultat supernovih. One nastaju kada zvezde male do srednje mase postepeno odbace spoljne slojeve, ostavljajući vruću jezgru koja osvetljava i jonizuje okolni gas.
Ova posmatranja pomažu astronomima da rekonstrušu istoriju gubitka mase centralne zvezde, razumeju mehanizme formiranja mlazova i čvorova, i bolje ocene kako složeni dinamički procesi oblikuju krajnje faze zvezdnog života.
Pomozite nam da budemo bolji.
























