Arheolozi su u Ostijense nekropoli u Rimu otkrili tri skeleta sa malim gvozdenim ekserima položenim preko grudnog koša, datovane u III–IV vek n.e. Nalazi ukazuju na praksu koja je mogla služiti da "prikači" pokojnika i spreči njegov povratak među žive ili da deluje kao apotropaijski talisman koji štiti preminule i grobove. Otkriće pomaže da se bolje razumeju promene u sahrambenim običajima duž Via Ostiense tokom vekova.
Pronađeni Ekseri Stari 1.800 Godina U Rimskoj Nekropoli — Moguća Zaštita I Živih I Mrtvih

Arheolozi su u novootkrivenom delu Ostijense nekropole uz Via Ostiense u Rimu pronašli tri skeleta sa malim gvozdenim ekserima položеним preko grudnog koša. Nalazi potiču iz perioda između III i IV veka n.e., odnosno stari su oko 1.800 godina, i doprinose razumevanju promena u pokojnim sahrambenim običajima na ovom važnom rimskom grobljanskom području.
Diletta Menghinello, arheološkinja pri Specijalnoj Nadleštini Rima i vođa projekta, ističe da je „praksa postavljanja eksera u sahranama dobro dokumentovana u rimskom periodu i u kasnijim fazama“. Novi iskopi, koji su nastavljeni nakon prvih radova iz 1919. godine radi izgradnje stambenih objekata, otvorili su dodatne zone nekropole i pružili dragocene podatke o različitim tipovima grobova i običajima koji su se menjali kroz vekove.
Šta su mogli značiti ekseri?
Funkcija eksera tumači se na više načina. Jedno od objašnjenja je apotropaijsko — ekser je služio kao talisman koji štiti preminulog u posmrtnom životu ili sprečava da se grobometi uznemire. Drugo, simboličko objašnjenje navodi da su ekseri „prikačili" pokojnika kako ne bi postao revenant, odnosno vraćenik koji se iz folklora povremeno javlja kao pretnja živima.
„Ritual sa ekserima bi zato služio da sačuva telo od mogućih prekršilaca konačnog počivališta, zaštiti pokojnika od zlih sila i istovremeno obezbedi sigurnost preživelim rođacima od mogućeg povratka mrtvih među žive,“
Arheološki kontekst pruža podršku ovim tumačenjima: slični primeri iz Evrope uključuju grobove u kojima su na grudima ili glavi ležali teški kamenovi ili čavli kako bi se fizički onemogućilo „ustajanje iz groba“. Takvi rituali kombinuju verovanja o duhovima sa praktičnim brigama o pljački grobova i narušavanju grobnih mesta.
Zašto je nalaz značajan?
Nalaz u Ostijense nekropoli nije samo puka kurioznost — on pomaže istraživačima da rekonstruišu socijalne i religijske prakse kasne rimske zajednice, naročito kako su se stavovi prema smrti i zaštiti grobova menjali tokom III i IV veka n.e. Dalja analiza kostiju, položaja eksera i okolnog arheološkog materijala može otkriti više o statusu pokopanih osoba, mogućim ritualima i lokalnim običajima.
Iskopavanja se nastavljaju, a stručnjaci obećavaju detaljnija saopštenja čim budu dostupni rezultati laboratorijskih analiza i preciznije datacije.
Pomozite nam da budemo bolji.




























