Nalaz femura starog oko 7,2 miliona godina iz Azmake (Bugarska) ukazuje na osobine koje podržavaju fakultativni bipedalizam kod Graecopithecus freybergi (procena ~24 kg). Femur ima dugačak vrat i pripoje za gluteus, ali i kvadrupedalne osobine, pa autori tumače nalaz kao "prelaznu" formu. Hipoteza o balkanskom poreklu ranih hominina i mogućoj dispersiji u Afriku izazvala je žustru naučnu raspravu; potrebni su dodatni fosili za potvrdu.
Femur Star 7,2 Miliona Godina Iz Bugarske: Da Li Je Graecopithecus Bio Rani Hominin?

Pre oko 7,2 miliona godina jedna sitna životinja prelazila je poplavljena prostranstva današnje severne Bugarske — i moguće je da je to činjela povremeno na dve noge. Novi opis fosilizovanog butnog dela iz nalazišta Azmaka otkriva osobine koje sugerišu da je pripadala apeoidu Graecopithecus freybergi, jedinki procenjene mase oko 24 kg.
Šta femur pokazuje?
Iako je veličina butne kosti slična onoj kod nekih savremenih mesoždera koji su živeli u istoj sredini, morfologija kosti daje vrednije informacije. Autori studije ističu nekoliko karakteristika koje podržavaju ideju o bipedalnim adaptacijama:
- Relativno dugačak vrat femura, što povećava raspon pokreta kuka i često se povezuje s hodom na dve noge.
- Mesta za pripoj glutealnih mišića koja ukazuju na sposobnost stabilizacije tela pri uspravnom hodu.
- Deblji kortikalni (spoljni) sloj kosti, što može odražavati opterećenja vezana za nošenje težine pri uspravnom položaju.
Istovremeno, femur nosi i osobine koje se obično dovode u vezu sa četvoronožnim kretanjem, pa autori zaključuju da kost predstavlja prelaznu poziciju između afričkih velikih majmuna i habitualnih bipedalnih hominina. Drugim rečima, reč je o verovatno fakultativnom bipedu — životinji koja je hodala uspravno kad je to bilo korisno, ali se i dalje često kretala na sve četiri.
Kontext nalaza i paleoekologija
Nalazište Azmaka datira iz kasnog miocena, kada je region bio pretežno ređa šuma i savana. Takvo okruženje često se navodi kao jedan od katalizatora razvoja uspravnog hoda — npr. radi bolje pregleda terena, efikasnijeg nošenja hrane i mladunaca ili prelaska između rasterećenih izvora hrane.
Kontroverza i geografske implikacije
Autori (među kojima su David Begun i Madelaine Böhme) čak sugerišu mogućnost dispersije iz Evrope prema Africi tokom talasa klimatskih promena pre 8–6 miliona godina, što bi moglo uticati na priču o poreklu hominina. Međutim, ta tvrdnja i sama identifikacija Graecopithecusa kao ranog hominina izazivaju raspravu:
"Starosti 7,2 miliona godina, ovaj predak... mogao bi biti najstariji poznati čovek," navodi David Begun.
"Veliki klimatski pomaci u regionu vodili su periodičnom nastanku polupustinja i potakli talase disperzije evroazijskih sisara u Afriku," dodaje Madelaine Böhme.
S druge strane, stručnjaci poput Ricka Pottsa iz Smithsoniana ukazuju da geografski položaj i trenutno ograničeni broj fosila otežavaju zaključke da su rani hominini potekli iz južne Evrope. Glavni prigovori se tiču nedostatka komplementarnih uzoraka i činjenice da su dosadašnji nalazi Graecopithecusa vrlo skromni (donja vilica i jedan zub, pored ovog femura).
Šta ovo znači za razumevanje ljudskih korena?
Otkriveni femur ne daje konačan odgovor, ali proširuje spektar mogućnosti i podseća koliko su ljudski poreklo i rana evolucija kompleksni i podložni novim tumačenjima. Novi dokaz iz Azmake ukazuje na raniji i geografski širi niz eksperimentisanja sa uspravnim hodom nego što se ranije verovalo — ali potrebni su dodatni nalazi da bi se potvrdile dalekosežne tvrdnje.
Studija je objavljena u časopisu Paleobiodiversity & Paleoenvironments.
Pomozite nam da budemo bolji.



























