Bloop je misteriozan podvodni signal snimljen 1997. u Južnom Pacifiku koji je, ubrzan 16×, zvučao kao 'bloop'. Naučna analiza povezuje ga sa icequake događajima — pucanjem i lomljenjem polarnih ledenih ploča — a ne sa nepoznatim morskim stvorenjima. Ovaj slučaj ističe kako klimatske promene povećavaju podvodnu buku, što može štetno uticati na polarne ekosisteme.
Bloop: Misteriozni Zvuk Iz Dubina Koji Je Otkucao Led — I Poruku O Klimi

Godine 1997. naučnici Nacionalne uprave za okeane i atmosferu SAD (NOAA) zabeležili su neobičan podvodni signal daleko u Južnom Pacifiku. Signal, ubrzan 16 puta da bi bio čujan ljudskom uhu, zvučao je onomatopejski kao 'bloop' i brzo je postao predmet nagađanja, od geoloških pojava do mitskih stvorenja.
Kako je zabeležen i zašto je bio neobičan
NOAA koristi mrežu podvodnih mikrofona — hidrofona — prvenstveno za praćenje geološke aktivnosti. Bloop je bio izuzetno niske frekvencije i neverovatno glasan: registrovan je na senzorima razdvojenim više od 3.000 milja (oko 4.800 km). Zvuk je trajao približno jednu minutu i menjao je tonove, što mu je davalo sličnost sa pozivima morskih životinja, ali je bio mnogo glasniji od poznatih bioloških izvora, uključujući plavog kita.
Spekulacije i naučna analiza
Zbog intenziteta i prostornog dometa signala, NOAA je kao najverovatnije objašnjenje navodila raspadanje i pucanje polarnih ledenih ploča — tzv. icequake ili glacijalni zemljotres. Iako su neki, podstaknuti sličnostima u frekvencijama, spekulisali o nepoznatim divovskim životinjama, naknadna poređenja sa zvucima koji su sigurno potekli od leda potvrdila su da su geološki procesi verovatniji izvor.
Citirano iz NOAA: Širokopojasni signali snimljeni tokom leta 1997. konzistentni su sa icequake događajima izazvanim velikim ledenjacima koji pucaju i lome se.
Zašto su ledi tako glasni?
Veliki glečeri i ledeni tokomi proizvode zvuke kada grebu morsko dno, sudaraju se ili se komadi leda odlamaju (kalving). Najmasivniji događaji mogu prouzrokovati snažne potrese i podvodne impulse koji se mogu čuti na hiljadama kilometara, naročito u mirnim, hladnim vodama koje prenose niske frekvencije daleko.
Širi značaj: buka, ekologija i klima
Bloop možda nije otkrio morsko čudovište, ali jeste poslao važnu poruku: rastuće promene klime utiču na polarni led i time povećavaju učestalost i jačinu takvih događaja. Studie iz 2021. opisuju pojačanu podvodnu buku u Južnom okeanu kao oblik zagađenja koji može uticati na faunu od zooplanktona do kitova, ometajući navigaciju, komunikaciju i obrasce ishrane.
Drugi primeri misterioznih zvukova
Neki dugo neobjašnjeni zvuci ipak su imali biološko poreklo: australijski 'Bio-Duck' otkriven je 1960-ih, a tek 2014. dokazano je da ga proizvode minke. Sličeno, zapadnopacifički 'Biotwang' identificiran je kao poziv Brydeovog kita. Sa druge strane, poziv poznat kao '52-hertzni kit' još uvek ostaje delimično nerazjašnjen i podseća na to koliko okean i dalje krije misterije.
Zaključak
Bloop je dobar primer nauke u praksi: početna misterija, javna mašta i konačna provera podacima. Priča istovremeno podseća na ograničeno znanje o dubinama i na urgentnu vezu između klimatskih promena i akustičnog okruženja okeana. Više istraživanja i saradnje na polarnim regionima potrebno je da bi smo razumeli i ublažili posledice ovih glasnih, često opasnih promena.
Napomena: Tekst je adaptacija priče iz serijala 'That Time When' iz Popular Science, prerađena i uređena za srpski jezički kontekst.
Pomozite nam da budemo bolji.




























