Fosil femura iz Azmake u Bugarskoj, star oko 7,2 miliona godina, najverovatnije pripada Graecopithecus freybergi i pokazuje kombinaciju karakteristika povezanih sa zemaljskim kretanjem i ranim oblicima bipedalizma. Nalaz sugeriše da je prelaz ka hodu na dve noge mogao početi ranije nego što se mislilo, verovatno pod uticajem promena staništa i oskudice resursa u krošnjama. Ipak, uzorak je mali i potrebni su dodatni fosilni nalazi da bi se potvrđivale ove hipoteze.
Pronađen femur star 7,2 miliona godina — mogući dokaz ranog uspravnog hoda kod hominina

Fosil femura, star oko 7,2 miliona godina i pronađen na lokalitetu Azmaka u južnoj Bugarskoj, verovatno pripada homininu Graecopithecus freybergi i donosi nove dokaze o ranim fazama prelaza ka hodu na dve noge.
Šta otkriva femur?
Detaljna morfološka analiza pokazuje kombinaciju karakteristika koje ukazuju na smanjen stepen prilagođenosti penjanju i istovremeno prisustvo ranih adaptacija povezanih sa kretanjem po zemlji. Među razlikovnim crtama su zadebljali korteks (spoljni sloj kosti), izdužen vrat femura podignut u odnosu na osovinu butne kosti, relativno manje izražene koštane izbočine za prihvat glutealnih mišića i pravolinijski, a ne snažno zakrivljen femoralni trup. Takva kombinacija sugeriše kompleksan repertoar locomotornih sposobnosti — deliće između zemaljskog četvoronožnog kretanja i ranih oblika bipedalizma.
Kontekst nalaza
Do sada su za Graecopithecus pronađena još samo dva fosila: vilica iz 1944. kod Atine i zub iz Bugarske iz 2012. Zbog malog broja ostataka neophodno je oprezno tumačiti zaključke, ali femur iz Azmake predstavlja važan podatak koji može pomeriti diskusiju o vremenu pojave rane dvožičnosti.
„Femur iz Azmake ne poseduje mnoge od specijalizovanih karakteristika drvorepih četvoronožaca. Ipak, kombinacija lokomotornih crta ukazuje na kompleksan repertoar kretanja“, navedeno je u studiji koju je vodio Nikolai Spassov i objavljena u časopisu Paleobiology and Paleoenvironment.
Mogući razlozi za prelaz na hod na dve noge
Istraživači sugerišu da su promene staništa — otvorenija savana sa ređim drvećem — i klimatske promene koje su smanjile raspoložive resurse u krošnjama mogle podstaći rane hominine da češće koriste zemlju, što je vremenom favorizovalo adaptacije za hod na dve noge. Autori takođe navode hipotezu da su rani bipedalni hominini mogli migrirati i vraćati se izmedu Evrope i Afrike, mada je ova ideja predmet rasprave i zahteva dodatne dokaze.
Ograničenja i naučna pažnja
Važno je naglasiti da femur ne pokazuje sve karakteristike kasnijeg, obaveznog bipedalizma kakve imamo kod rodova poput Australopithecus ili Homo. Uzorak je malen i interpretacije će morati da budu potvrđene novim nalazima. Ipak, femur iz Azmake predstavlja snažan signal da je proces prelaska ka hodu na dve noge počeo ranije nego što se ranije pretpostavljalo i pokazuje kako se kompleksne promene u anatomiji mogu razvijati postepeno.
Zaključak: Femur iz Azmake je važan nalaz koji može pomeriti razumevanje rane evolucije bipedalizma, ali dokazi su još ograničeni i potrebna su dalja iskopavanja i komparativne analize kako bi se potvrdile ove interpretacije.
Pomozite nam da budemo bolji.




























