Sažetak: Pregovori između SAD i Irana prešli su na pregovore o privremenom memorandumu koji bi sprečio povratak oružanog sukoba, ali ključna pitanja ostaju nerešena. Glavne tačke spora su sudbina zaliha visoko obogaćenog urana (HEU) i trajanje obustave nuklearnih aktivnosti. Ako memorandum bude postignut, strane bi imale 60 dana za dogovor o konačnom sporazumu uz učešće IAEA; IAEA procenjuje da je Iran pre napada imao oko 440,9 kg urana obogaćenog na 60%, od kojih je oko 200 kg verovatno u Isfahanu.
SAD i Iran Traže Privremeni Memorandum: Nesuglasice Oko HEU i Hormuškog Moreuza

Dubai, 16. april (Reuters) - Pregovori između SAD i Irana promenili su kurs: uz smanjenje ambicija za sveobuhvatni mirni sporazum, fokus je prebačen na privremeni memorandum koji bi trebalo da spreči povratak oružanih sukoba, kažu za Reuters iranski izvori.
Poslednji razgovori u Islamabadu nisu doneli konačan ishod zbog dubokih nesuglasica oko iranskog nuklearnog programa — naročito sudbine zaliha visoko obogaćenog urana (HEU) i trajanja moguće obustave nuklearnih aktivnosti, prvenstveno obogaćivanja urana. Istovremeno, strane su, po navodima izvora, krenule da sužavaju razlike po pitanju upravljanja Hormuškim moreuzom.
Ključni uslovi i ponude
Iran traži da memorandum uključuje i korake Vašingtona prema odmrzavanju dela iranskih sredstava, u zamenu za dopuštanje veće plovidbe kroz Hormuški moreuz. Izvor blizak Teheranu je rekao da je Iran ponudio garantovanu slobodnu plovidbu trasom blizu obale Omana bez rizika od napada, ukoliko se postigne održiv dogovor.
Nerazrešena tehnička pitanja
Međutim, poslije više od polovine dvonedeljnog primirja, ostaju velike razlike: SAD, prema izvorima, traže trajnu ili dugotrajnu obustavu iranskog obogaćivanja (navodno do 20 godina), dok Iran nudi kraći period od 3 do 5 godina. SAD takođe zahtevaju uklanjanje određene količine HEU, dok Iran odbija da pošalje celokupnu zalihu obogaćenu na 60%, iako je spreman da razmotri slanje dela tih zaliha u treću zemlju.
Iranski sagovornici naglašavaju da im je deo HEU potreban za medicinske svrhe i za istraživački reaktor u Teheranu koji radi na materijalu obogaćenom približno do 20%.
Uloga IAEA i vremenski okvir
Ako se postigne memorandum o zaustavljanju sukoba, strane bi imale 60 dana za pregovore o konačnom sporazumu, uz uključivanje stručnjaka i Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). U istorijskom kontekstu, prethodni međunarodni sporazum iz 2015. o ograničenju iranskog nuklearnog programa zahtevao je skoro dve godine pregovora, a bio je napušten od strane SAD 2018. godine.
Procene zaliha i bezbednosni rizici
IAEA je procenila da je Iran imao oko 440,9 kg urana obogaćenog na 60% pre udara na nuklearne objekte u junu 2025. Tačno preostale količine nisu potpuno jasne; IAEA je u martu navela da je nešto više od 200 kg verovatno uskladišteno u tunelskom kompleksu u Isfahanu, a deo može biti i u kompleksu Natanz.
Jedan zapadni diplomata je upozorio da takva količina HEU predstavlja zabrinjavajući potencijal jer omogućava relativno brzo postizanje nivoa neophodnog za više nuklearnih naprava.
Šanse za kompromis
Iranski izvori ipak navode znake mogućeg kompromisa: iako Teheran nije spreman da pošalje svu visoko obogaćenu zalihu u inostranstvo, otvoren je za ideju da deo bude premešten u treću zemlju pod uslovima koji garantuju bezbednost i nastavak civilnih upotreba.
Izveštavanje: Parisa Hafezi u Dubaiju, John Irish u Parizu i Francois Murphy u Beču; tekst i uređivanje: Parisa Hafezi. Uređivanje vesti: Peter Graff, William Maclean.
Pomozite nam da budemo bolji.



























