Petro Hurin, jedan od likvidatora poslatih u Černobilj 1986. godine, tvrdi da je većina njegovih kolega preminula ili ozbiljno bolesna po izloženju zračenju. Radio je na utovaru betona pomiješanog s olovom i ubrzo dobio teške simptome, ali mu tada nije priznata dijagnoza radijacione bolesti. Danas, sa 76 godina, živi u Čerkaškoj oblasti, svira bajan i traži posebnu invalidsku penziju, dok ga dodatno pogađa gubitak unuka u ratu 2022. godine.
Černobiljski likvidator: "Samo petoro nas je ostalo živo" — 40 godina posle nesreće

KHUTORY, Ukrajina — Petro Hurin kaže da mu zdravlje nikada više nije bilo isto otkako je pre 40 godina poslat da čisti lokaciju Černobilja nakon najgore nuklearne nesreće u istoriji.
Hurin je bio među stotinama hiljada takozvanih "likvidatora" koji su u aprilu i junu 1986. došli da saniraju posledice eksplozije četvrtog reaktora elektrane Černobilj. Oblaci radioaktivnog materijala širili su se širom Evrope, a u neposrednoj katastrofi život je izgubilo 31 osoblje elektrane i vatrogasaca, uglavnom od akutnog radijacionog sindroma. Hiljade ljudi kasnije su obolele ili preminule od bolesti povezanih sa zračenjem, ali tačan broj žrtava i dugoročni efekti još su predmet naučnih i političkih rasprava.
U junu 1986. Hurin je radio za firmu koja je obezbeđivala bagerе i drugu mehanizaciju. Od 40 ljudi koje je kompanija poslala u zonu isključenja, po njegovim rečima, danas je živo samo petoro.
"Nijedan Černobiljac nije u dobrom zdravstvenom stanju. To je smrt na hiljadu rezova," rekao je 76-godišnji Hurin.
Simptomi i odbijena dijagnoza
Hurin je opisao 12-časovne smene tokom kojih je bagerom natovarao suvi beton pomiješan s olovom — materijal koji je drumskim i rečnim putem dopreman na mesto nesreće da bi se napravio sarkofag oko reaktora. "Prašina je bila užasna — respirator bi za pola sata bio smeđ kao luk", priseća se.
Nakon četiri dana počeo je da oseća teške simptome: jake glavobolje, bol u grudima, krvarenje i metalni ukus u ustima. Posle hospitalizacije lekari su mu uzeli uzorke krvi, ali, prema njegovim rečima, sovjetski stručnjaci tada nisu smeli da stave dijagnozu radijacione bolesti. Umesto toga dobio je dijagnozu vegetativno-vaskularne distonije. Ipak, kasniji pregledi i lečenja potvrdili su niz zdravstvenih problema — anemiju, anginu, pankreatitis i druge tegobe koje se često dovode u vezu s izlaganjem zračenju.
Pre nesreće Hurin je retko koristio bolovanje, ali posle je mesecima ležao po bolnicama i primao transfuzije. Po standardima u zemlji, ipak je doživeo zrelost: prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, očekivano trajanje života muškaraca u Ukrajini bilo je oko 66 godina 2021. godine.
Život danas
Sada u penziji, Hurin živi s suprugom Olhom u Čerkaškoj oblasti u centralnoj Ukrajini. I pored hroničnih zdravstvenih problema, i dalje svira bajan i piše pesme. Aktivno se bori za priznavanje prava na posebnu invalidsku penziju namenjenu "likvidatorima".
Porodična tragedija dodatno je pojačana ratom: njihov unuk Andrii Vorobkalo, koga su odgajali od četvrte godine, poginuo je 2022. godine kao vojnik. Hurin i supruga redovno posećuju memorijal u blizini Holodnog Jara posvećen njemu.
Priča Petra Hurina ilustracija je dugoročnih ličnih i društvenih posledica Černobilja — od nesigurnih medicinskih dijagnoza u sovjetsko vreme do trajnih zdravstvenih i socijalnih borbi preživelih.
Izveštava Reuters. Autor teksta: Daria Smetanko. Prilagođeno i uređeno za srpsko tržište.
Pomozite nam da budemo bolji.



























