Topljenje mora i česti skokovi temperature već menjaju sastav riba u britanskim vodama: bakalj se povlači na sever, dok brancin, orada, srdelje, plava tuna i hobotnice postaju češći. Ulov hobotnice porastao je za oko 7.700%, a na pijaci u Brixhamu u jednom danu je prodato oko 100 tona. Promene donose zaradu nekima, ali i ozbiljne probleme za sektor školjki; ribari traže brže prilagođavanje kvota, ulaganja u infrastrukturu i uključivanje u donošenje odluka.
„Jedan ajkul i pomfrit, molim“: Kako će topljenje mora promeniti šta jedemo kad bakalj nestane s menija

Na plaži Cley, na severnoj obali Norfolka, malo pre šest ujutru stariji muškarac sedi na prevrnutoj kanti i gleda more. Dok namotava jedan od tri štapa i stavlja novu crvinu na udicu, razmišlja naglas o tome kako se more menja.
„Kad sam počinjao, stalno smo vukli bakalja i nikad nismo hvatali brancina,“ kaže on. „Sada imamo brancina, glatke ajkule (smooth-hound), dogfish (male ajkule) i bodljikave raže.“
Toplija mora, drugačiji ulovi
U poslednjih deset godina morske vode oko Velike Britanije i sastav ribljih zajednica značajno su se promenili. Temperatura mora oko britanske obale porasla je za 0,39°C u periodu 2022–2023. Tokom aktuelnih talasa vrućine površinske temperature su oko 2°C iznad proseka, a u plitkim zonama i do 5°C. Kako se more zagreva, neke vrste se povlače na sever ili u dublje, hladnije vode, dok druge dolaze ili doživljavaju eksplozivan rast.
Ko profitira, a ko gubi?
Kod bakalja (cod) je očigledan pomak ka hladnijim vodama, dok su brancin (sea bass), orada i mediteranske vrste poput srdeljâ sve češće u britanskim vodama. Iznenađujući primer je masovni porast hobotnica: stručnjaci opisuju retke „procvate“ hobotnica, a Ulovi su, prema profesor Bryceu Stewartu sa Univerziteta u Plymoutu, porasli za oko 7.700% prošle godine. Na pijaci u Brixhamu u jednom danu je prodato oko 100 tona hobotnice.
David Jarrad, izvršni direktor Shellfish Association of Great Britain, kaže da procvat donosi i prilike: „Neki ribari ciljano love hobotnice i dobro zarađuju.“ Istovremeno, Velika Britanija je 2023. dozvolila i prvu komercijalnu sezonu plave tune posle više od 60 godina.
Opasnosti za školjke i lokalne zajednice
Međutim, rast hobotnica nije bez posledica: one proždiru rakove, jastoge i puževe (whelks), što ugrožava sektore koji zavise od školjki. U jugozapadnoj Engleskoj tri broda specijalizovana za školjke prestala su s radom poslednjih meseci, navodi Jarrad, i čak ako procvat utihne 2027. godine, oporavak staništa školjki mogao bi potrajati godinama.
Ribarka Ashley Mullenger, koja radi iz luke kod Wells-Next-the-Sea, kaže da su whelks postali ređi jer se zakopavaju u pesak kako bi izbegli toplu vodu. „Kao posledica promena u višim nivoima lanca ishrane, pomfritarnice i lokalne ekonomije mogu uskoro da osete ozbiljan udarac,“ upozorava ona.
Promene na menijima i problemi sa regulativom
Andrew Crook, predsednik National Federation of Fish Friers i vlasnik pomfritnice u Lancashiru, potvrdio je veću raznovrsnost u ponudama: „Pokušavamo da uvedemo više dogfish-a u pomfritnice. To je vrsta ajkule, mesnatije teksture, ali ukusna.“ Dostupnost brancina takođe je omogućila restoranima da ga uvedu na jelovnike — brže rastu u toplijoj vodi i kraće su u ranjivom juvenilnom stadijumu.
Ipak, prilagođavanje nije jednostavno. Mnogi ribari se žale da zakonodavstvo i dozvole kasne za brzim promenama u sastavu stokova. Mullenger, koja ima preko 15.000 pratilaca na Instagramu, kaže da želi da lovi više „perajastih riba“ (fin fish) poput brancina, ali da teško dobija licence: „Odluke se donose na nacionalnom nivou i sporo stižu — često kao da zatvaraju vrata kad je konj već pobegao.“
Još jedan problem je infrastruktura: mnoge manje luke nemaju hladnjače ili uređaje za proizvodnju leda, pa je potrebno ulaganje kako bi se novi ulovi mogli kvalitetno skladištiti i plasirati na tržište.
Šta možemo očekivati na tanjiru?
Budućnost britanske „fish & chips“ kulture verovatno će sadržati više raznovrsnih vrsta — dogfish, brancin, orada, pa i hobotnicu — umesto tradicionalnog bakalja. Cena bakalja je porasla zbog pada zaliha, pa su alternativne vrste često povoljnije i praktično rešenje za friteze. Ključno pitanje ostaje: da li će politke i kvote pratiti promene u moru i omogućiti ribarima da se brzo i održivo prilagode?
„Mi koji radimo na moru imamo intiman odnos s okeanom i vidimo kako se menja,“ kaže Mullenger. „Važno je da nas konsultuju pri donošenju kvota i politika.“
Britanija je oduvek bila pomorska nacija, ali ono što završava na tanjiru u lokalnoj pomfritarnici moglo bi se značajno promeniti – pod uslovom da ribarima bude omogućeno da se prilagode, i da dobiju neophodna ulaganja i pravovremene regulative.
Pomozite nam da budemo bolji.




























