Desetine hiljada ljudi evakuisano je iz regiona Gironde zbog požara koje je pojačao fenomen pyrocumulonimbus, oblaci koje stvaraju sami požari. Intenzivna toplota dovodi do formiranja visokih cumulonimbus oblaka koji stvaraju turbulentne vetrove i munje, a time i nova žarišta. Slični slučajevi zabeleženi su u Australiji (2019–2020) i Kaliforniji (2021), a naučnici upozoravaju da klimatske promene povećavaju verovatnoću takvih ekstremnih događaja.
Pyrocumulonimbus u Girondeu: Kako 'oblaci koji dišu vatru' pogoršavaju požare

Desetine hiljada ljudi evakuisano je iz regiona oko Bordoa, departmana Gironde, dok Francuska pokušava da obuzda šumske požare koje je dodatno pojačao fenomen poznat kao pyrocumulonimbus — popularno nazvan oblaci koje stvara požar ili 'oblaci koji dišu vatru'.
Šta je pyrocumulonimbus?
Pyrocumulonimbus je vrsta cumulonimbus oblaka koju pokreće intenzivna toplota iz velikih požara. Toplota iz plamena uzrokuje naglo uzdizanje vazduha koji nosi dim, pepeo i vodenu paru visoko u atmosferu. Kada se taj vazduh ohladi, vodena para kondenzuje i formira oblak koji, u nestabilnim atmosferskim uslovima, može narasti u visoki cumulonimbus — isti tip oblaka koji daje grmljavinske oluje.
Zašto su ti oblaci opasni?
Turbulentni vetrovi: Požarni oblaci stvaraju lokalne, snažne i nepredvidive vetrove koji mogu izbacivati užarene delove biljaka i žeravicu na velike udaljenosti, iznenada pokrećući nove žarišne tačke.
Munje i nova paljenja: Pyrocumulonimbus može proizvoditi električne pražnjenja. Munje iz takvih oblaka često pale nove požare, udaljene od glavnog fronta.
Građenje vremenskih uslova: Ovi oblaci mogu formirati vlastitu, često ekstremnu, lokalnu prognozu — nagle promene vetra, padavine ili čak grad — što dodatno otežava koordinaciju akcija gašenja.
Primena u praksi: Gironde, Australija i Kalifornija
Francuske vlasti su zabeležile pyrocumulonimbus u blizini Bordoa, što je po njima neobičan događaj u toj zemlji. Slično, tokom australijskog Black Summer 2019–2020 i sezona požara u Zapadnoj SAD 2021. godine, pyrocumulonimbus su izazvali ekstremne 'vatrene oluje'.
U Australiji su tokom 2019–2020. zabeleženi slučajevi kad su žeravice padale i do 30 km ispred glavnog požarnog fronta, a NASA je taj fenomen opisala kao 'zmaja oblaka koji diše vatru'. U Kaliforniji su dimni stubovi dosezali i do oko 1,6 km visine, dok je sezona 2021. zahvatila milione hektara.
Šta to znači za Evropu?
Letnji talasi ekstremnih vrućina, suša i snažni vetrovi stvaraju uslove u kojima se ovi oblaci lakše formiraju. To znači veći rizik od neočekivanih eskalacija požara, komplikovanijih operacija gašenja i produženih perioda opasnosti. U Girondeu se očekuje da požari mogu da gore nedeljama, a potpuno gašenje može potrajati mesecima, naročito ako se ponovo pojave visoke temperature do 40°C.
Kakve mere i procene pomažu?
Bolje praćenje dimnih stubova satelitskim i radarskim sistemima, koordinacija regionalnih vatrogasnih snaga, rano upozorenje i brzo evakuisanje stanovništva su ključni. Razumevanje meteoroloških mehanizama iza pyrocumulonimbus pomaže meteorolozima i vatrogascima da unaprede strategije i smanče rizik.
Primeri iz Australije i Kalifornije pokazuju koliko pyrocumulonimbus mogu promeniti ponašanje požara — od udaljenog paljenja do stvaranja lokalnih, snažnih oluja.
Razumevanje i priprema su presudni kako bi lokalne zajednice i službe učinkovito odgovarale na sve intenzivnije i nepredvidivije šumske požare koje pogoršava globalno zagrevanje.
Pomozite nam da budemo bolji.


































