Nova genetska analiza 605 uzoraka Plasmodium falciparum iz Etiopije (2019–2023) pokazuje široku prisutnost markera otpornosti: hlorokin u 61,2% od 492 uzorka, sulfadoksin–pirimetamin u 42,8% od 453 uzorka, dok se obrazac smanjene osetljivosti na lumefantrin javlja u 93% od 483 uzorka. Glavni marker za delimičnu otpornost na artemisinin zabeležen je u 10% uzoraka, s lokalnim žarištima do 48,6%. Nalaz ukazuje na regionalnu heterogenost i potrebu za integrisanim, lokalno prilagođenim nadzornim strategijama i celogenomskim praćenjem.
Otpornost P. falciparuma Na Lekove Postaje Sve Složenija — Nova Genetska Studija Iz Etiopije

Mikroorganizmi brzo evoluiraju, pa svaka nova odbrana često biva nadjačana novom strategijom protivnika. Kada to ubrzanje evolucije deluje protiv lekova koje koristimo, nastaje ozbiljan javnozdravstveni problem. Nova genetska analiza pokazuje da Plasmodium falciparum, najopasniji izazivač malarije, akumulira različite markere otpornosti koji ukazuju na rastuću kompleksnost problema.
Istraživači, na čelu sa Alemayehu Leteboom i Leenom N. Vanheerom, sekvencirali su gene povezane sa rezistencijom iz 605 uzoraka prikupljenih u 15 okruga Etiopije (period 2019–2023). Rad je objavljen u časopisu Nature Microbiology.
Glavni nalazi
Analiza je otkrila sledeće ključne obrasce:
- Markeri otpornosti na hlorokin zadržali su se u velikom delu populacije: prisutni su u 61,2% (492 klasifikovana uzorka).
- Markeri za sulfadoksin–pirimetamin i dalje su česti: 42,8% (453 uzorka), iako se taj lek u Etiopiji nije koristio od 2005. godine.
- Glavni marker povezan sa delimičnom otpornosti na artemisinin pojavio se u 10% (572 uzorka), dok je u jednom okrugu dostigao i do 48,6%.
- Genetski obrazac povezan sa smanjenom osetljivošću na lumefantrin nađen je u 93% (483 klasifikovana uzorka), što upozorava na potencijalnu pretnju za kombinovanu terapiju artemether–lumefantrin.
Kombinovana otpornost i geografska heterogenost
Najsnažniji alarm dolazi iz činjenice da navedeni markeri često koegzistiraju u istim parazitskim populacijama. Na primer, prisustvo hlorokin-markera povezano je sa više od trostruko većom verovatnoćom istovremenog nošenja markera za delimičnu artemisinin-otpornost. Pored toga, otpornost nije jednaka širom zemlje: istraživanje ukazuje na prostornu "mozaik" strukturu — različiti klasteri parazita sa različitim kombinacijama mutacija.
Mogući uzroci i implikacije
Iako je hlorokin povučen iz terapije protiv P. falciparum pre decenijama, njegov dalji usek kod tretmana P. vivax može održavati selekcioni pritisak i indirektno doprinose zadržavanju rezistentnih varijanti P. falciparum u oblastima gde obe vrste cirkulišu. Autori naglašavaju da su u ovom radu analizirani genetski markeri — što ne znači automatski i potpuni klinički neuspeh terapije, već predstavljaju rani signal potrebe za pojačanim nadzorom.
Preporuke
Autori pozivaju na integrisane, region-specifične strategije: istovremeno praćenje P. falciparum i P. vivax, primenu celogenomskog sekvenciranja i prikupljanje longitudinalnih podataka povezanih sa kliničkim ishodima kako bi se pratila evolucija otpornosti i ciljano prilagođavale intervencije.
Ovaj rad predstavlja upozorenje, ali ne i dokaz da trenutne terapije u Etiopiji odmah prestaju da deluju. Umesto toga, naglašava se potreba za preciznijim, lokalno prilagođenim nadzorom i brzim odgovorima javnozdravstvenih sistema.
Izvor: Letebo A. i saradnici, Nature Microbiology (2026).
Pomozite nam da budemo bolji.




























