Ključni nalaz: Kanadska PET-studija u eBioMedicine otkrila je ~18% manje dopaminskih nervnih završetaka u strijatumu kod osoba sa long COVID‑om koje su razvile apatiju i depresiju. Nalazi su povezani sa nižom motivacijom, usporenim pokretima i problemima sa pamćenjem, a promene su uočene i do 4,6 godina od početka simptoma. Autori predlažu da VMAT2 može postati dijagnostički marker, dok se klinička ispitivanja lekova koji ciljaju dopaminski sistem planiraju, ali su potrebna veća istraživanja za potvrdu i bezbednu primenu.
Long COVID: Pacijenti Imaju ~18% Manje Dopaminskih Nervnih Završetaka — Skenovi Pokazuju Dugotrajna Oštećenja

Nova kanadska studija objavljena u časopisu eBioMedicine otkriva da su osobe koje su nekoliko meseci nakon infekcije SARS-CoV-2 prvi put u životu razvile trajnu apatiju i depresiju imale približno 18% manje dopaminskih nervnih završetaka u strijatumu u poređenju sa zdravim ispitanicima.
Detalji studije
Istraživači su analizirali PET (pozitronsku emisijsku tomografiju) snimke mozga 24 odrasle osobe sa simptomima long COVID-a i 24 zdrave osobe slične životne dobi. Učesnicima je ubrizgan radio‑tracer koji se veže za protein VMAT2 (vesicular monoamine transporter 2), poznat marker za nervne terminale koji signalizuju dopaminom i često se koristi u istraživanjima neurodegenerativnih bolesti poput Parkinsonove bolesti.
Šta su pronašli
PET snimci su pokazali smanjen VMAT2 signal u strijatumu kod ljudi sa long COVID‑om. Regionalne korelacije bile su sledeće:
- Ventralni striatum: pad motivacije i apatija.
- Putamen (dorzalni striatum): sporiji pokreti i duže vreme za obavljanje zadataka.
- Caudatno jedro: problemi sa pamćenjem i teškoće u prisjećanju reči.
Promene su bile uočene i kod ljudi koji su živeli sa long COVID‑om do 4,6 godina od početka simptoma, što ukazuje na mogućnost dugotrajnog oštećenja dopaminskog sistema kod podgrupe pacijenata.
Šta to znači i kakva su ograničenja
Rezultati pokazuju asocijaciju između novih neuropsihijatrijskih simptoma posle COVID‑19 i smanjenog dopaminskog signala na PET snimcima, ali ne dokazuju uzročnost. Studija je relativno mala (24 osoba sa long COVID), pa su potrebna veća i nezavisna istraživanja da bi se potvrdile nalaze i da bi se razumela mehanika ovih promena.
Autori i komentatori ističu da VMAT2 kao biomarker može imati potencijalnu ulogu u dijagnostici ili stratifikaciji pacijenata sa long COVID‑om, ali taj pristup zahteva dalju validaciju.
Mogući terapijski pravci
Jeffrey Meyer i saradnici planiraju kliničko ispitivanje ponovne upotrebe leka koji utiče na dopaminski sistem da bi proverili da li smanjuje simptome kod pacijenata sa long COVID‑om. Napomenuto je i da je istraživanje povezano sa patentom koji vodi Centre for Addiction and Mental Health i da je Meyer naveden kao pronalazač — to treba uzeti u obzir pri tumačenju i daljem razvoju terapija.
Širi kontekst i zaključak
Long COVID je sindrom sa preko 200 opisanih simptoma i može zahvatiti više organskih sistema. Potvrđeni biološki markeri koji objašnjavaju simptome pojedinih podgrupa pacijenata su ključni za razvoj ciljane terapije. Ova studija dodaje važan dokaz da neke neuropsihijatrijske manifestacije long COVID‑a imaju merljivu dopaminsku komponentu, ali su potrebne veće studije i klinička ispitivanja pre nego što se ovo prevodi u rutinsku dijagnostiku ili lečenje.
Napomena: Ovaj tekst sažima nalaze i komentare iz studije u eBioMedicine i pratećih izjava istraživača; ne predstavlja medicinski savet. Pacijenti treba da se konsultuju sa svojim lekarom pre bilo kakvih promena u lečenju.
Pomozite nam da budemo bolji.




























