Nova studija na miševima pokazuje da semaglutid (lekovi Ozempic, Wegovy) verovatno ne deluje samo smanjenjem apetita. Kod ženki miševa, puni efekat na trajni gubitak težine zahteva funkcionalne AgRP neurone koji omogućavaju mobilizaciju masti. Iako su životinje sa ometenim AgRP neuronima i dalje jele manje, nisu mogle da održe gubitak težine; nalaz je preklinički i ne znači automatsku primenu kod ljudi.
Novo istraživanje: Semaglutid (Ozempic, Wegovy) Ne Deluje Samo Kroz Smanjenje Apetita

Novo istraživanje na miševima sugeriše da popularni GLP‑1 lekovi na bazi semaglutida, poput Ozempica i Wegovyja, verovatno deluju složenije nego što se ranije mislilo — i da puni, dugotrajni efekat na telesnu težinu ne zavisi samo od potiskivanja apetita.
Glavni nalaz
U studiji objavljenoj u časopisu PNAS, tim sa Yale univerziteta predvođen Mateusom d'Ávilom otkrio je da funkcionisanje AgRP neurona (često nazivanih "neuroni gladi") igra ključnu ulogu u tome da semaglutid održi smanjenje telesne mase kod ženki miševa. Kad su ti neuroni bili ometeni, životinje su, uprkos i dalje smanjenom unosu hrane, brzo vraćale izgubljenu težinu.
Šta su AgRP neuroni i kako utiču?
AgRP neuroni aktiviraju se kada telo treba energiju i pomažu koordinaciji odgovora na energetski deficit — ne samo pokretanjem apetita, već i mobilizacijom rezervi masti. Istraživači su koristili više metoda da uznemire funkciju tih neurona (uključujući promene u Sirt1 signalizaciji) i potom primenjivali semaglutid.
"AgRP neuroni se često pojednostavljeno opisuju kao 'neuroni gladi', ali to je preterano pojednostavljenje", rekao je d'Ávila za ScienceAlert, ističući da ti neuroni utiču i na to kako organizam koristi uskladištenu energiju.
Detalji eksperimenata
Ženke sa ometenom funkcijom AgRP neurona i dalje su smanjivale unos hrane pod uticajem semaglutida, ali nisu mogle da zadrže gubitak težine — povratile su težinu u roku od oko 15 dana. Kod miševa sa normalnim AgRP neuronima, gubitak težine je ostao stabilan. Dalji eksperimenti su pokazali da blokada puteva koji pomažu mobilizaciju masti oslabi efekat leka.
Ograničenja i oprez
Studija je preklinička i izvedena na miševima — najjasniji efekat primećen je kod ženki; muški miševi nisu pokazali isti odgovor u uslovima koje su istraživači testirali. Takođe, ishrana i metoda poremećaja neurona uticali su na rezultate. Autori naglašavaju da ovi nalazi trenutno ne bi trebalo da menjaju upotrebu semaglutida kod ljudi.
Zašto je ovo važno
Ako se slični mehanizmi potvrde kod ljudi, otkriće bi moglo objasniti zašto različiti pacijenti drugačije reaguju na iste lekove i pomoći u razvoju ciljnih terapija koje ne zavise isključivo od suzbijanja apetita. Nalaz takođe objašnjava zašto se kratkoročni efekti na apetit i dugoročni metabolizam mogu razlikovati.
Zaključak: Studija otkriva dodatni, metabolički aspekt delovanja semaglutida koji je naročito izražen kod ženki miševa. Potrebna su dalja istraživanja na ljudima pre nego što se ovi rezultati mogu direktno primeniti u kliničkoj praksi.
Pomozite nam da budemo bolji.




























