Požari na indonežanskom delu Borneoa, koji se šire kroz duboka tresetišta, izazvali su gusti transnacionalni smog i ozbiljnu zdravstvenu krizu. Dobrovoljni vatrogasci, među kojima su mnogi pripadnici autohtonih naroda, rizikuju živote i pluća da ugase podzemne požare koji su ugljenisali oko 200.000 hektara. Eksperti upozoravaju da tresetišta sadrže milenijumske zalihe ugljenika koje pri sagorevanju mogu brzo osloboditi milione tona gasova staklene bašte, dok su posledice po zdravlje već dovele do desetina hiljada respiratornih oboljenja.
„Ugljične bombe“ na Borneu: Dobrovoljci Rizikuju Živote Dok Gase Podzemne Tresetišne Požare

Nebo nad Borneom je zagušeno — ne od kiše, već od gustog, jantarno obojenog smoga koji je prešao državne granice i stigao do Singapura, Manile i Kuala Lumpura. Na tlu dim izlazi iz zemlje: podzemni tresetišni požari tinjaju i izbacuju otrovne gasove i čestice starog, zaleđenog ugljenika.
Dwi Sujatmoko, 35‑godišnji dobrovoljni vatrogasac, provodi dane u toj magli. "Udari vam u nos odmah, oči peku — tako otprilike izgleda", kaže. Koristeći ručne alate, kolica i prenosive pumpe, on i hiljade drugih dobrovoljaca — mnogi iz autohtonih Dayak i Banjar zajednica — bore se protiv požara koji su od početka jula ugljenisali oko 200.000 hektara šuma i poljoprivrednog zemljišta.
"Kad požar postane nekontrolisan, nanosi štetu mnogima. Ne samo ljudima, već i životinjama i biljkama", kaže Sujatmoko.
Zašto su tresetišta opasna?
Tresetišta na Borneu čine oko 4,5 miliona hektara tropskog močvarnog ekosistema. U vlažnim uslovima ona talože ugljenik hiljadama godina; kada se isušuju i zapale, mogu brzo osloboditi ogromne količine gasova staklene bašte.
Dr Nisa Novita iz YKAN upozorava da su u Kalimantanu pronađeni slojevi treseta dublji od 20 metara. Toliko duboko tresetište može sadržati > 6.000 tona ugljenika po hektaru — ekvivalent godišnjih emisija hiljada automobila — koji se pri sagorevanju brzo oslobađa u atmosferu.
Zdravstvene i klimatske posledice
Smog i otrovne emisije već utiču na milionе ljudi u regionu. Indeksi zagađenja vazduha skočili su na "nezdrave" nivoe — u nekim slučajevima i do ~75 puta iznad preporuka Svetske zdravstvene organizacije — a bolnice beleže porast prijema.
Indonezijsko Ministarstvo zdravlja zabeležilo je više od 50.000 slučajeva respiratornih infekcija povezanih s požarima između jula i avgusta, od kojih je preko 12.000 dece mlađe od pet godina. Prof. Susan Page (Univerzitet Leicester) ističe da sitne čestice prodiru u krvotok i mogu izazvati i srčane probleme — život u takvom oblaku je izrazito štetan.
Na prvoj liniji: dobrovoljci
Dobrovoljci kopaju rezervoare, kanale i bušotine kroz kost‑suva tresetišta kako bi održali dovod vode. Neki zabijaju cevi u zemlju i prave improvizovane sisteme za navodnjavanje; drugi spavaju nadomak fronta da bi gasili požare noću. U Centralnom Kalimantanu preminula su dva dobrovoljca koja su radila na gašenju u poslednjim danima.
"Najgore ovde je dim", kaže Fahrin Ramadhianto iz Banjarbarua. "Miris je kao trulež drveta na vatri — to je karakterističan miris treseta."
Uzroci i sistemski problemi
Stručnjaci ukazuju na decenije promena u korišćenju zemljišta: seča šuma, širenje plantaža i isušivanje tresetišta zbog industrijskih projekata koji su često počeli još u eri Suhartove vladavine. Kalimantan je 2025. izgubio skoro 160.000 hektara šumskog pokrivača — više od trećine državne sume — delom zbog plantaža i monokultura.
Prof. Page naglašava da isušena tresetišta i bez požara stalno emituju CO₂ — požari su najekstremniji izraz već postojeće štete.
Šta dalje?
Glavni izazovi su voda, ponovna paljenja i umor. Gaseći tresetište treba ga natopiti toliko da postane "kao kaša" — ali i tada skriveni žari mogu ponovo izleteti. Dobrovoljci ističu umor, odvojenost od porodica i nadu da će doneti olakšanje samo kiša.
Izveštaj dopunjen iz BBC‑jevih izveštaja i izjava lokalnih učesnika; dodatno izveštavanje: Faisal Irfani (BBC Indonesian).
Pomozite nam da budemo bolji.


































