Sažetak: Viralni postovi koriste patent Johns Hopkinsa iz 2021. da bi tvrdili da je mebendazol „lek za rak“, ali stručnjaci upozoravaju da postojanje patenta ne dokazuje kliničku efikasnost. Polimorf C poboljšava apsorpciju u modelima, ali su potrebna veća klinička ispitivanja. Samostalno korišćenje može biti opasno zbog interakcija i potrebe za praćenjem jetre.
Mebendazol: Zašto Patent Johns Hopkinsa Ne Dokazuje „Lek Za Rak“

Na društvenim mrežama cirkulišu objave koje tvrde da antiparazitski lek mebendazol predstavlja „lek za rak“ i kao glavni dokaz navode američki patent iz 2021. dodeljen istraživačima sa Johns Hopkins univerziteta. Takve konstrukcije često impliciraju zavere i skrivene motive, ali stručnjaci upozoravaju da patent nije isto što i klinički dokazan lek.
Šta tvrde viralne objave
Objave, uključujući snimke ekrana sa Facebooka, ističu naslov patenta „Mebendazole polymorph for treatment and prevention of tumors“ i insinuiraju da je institut namerno zadržao pristup navodnom univerzalnom i jeftinom leku protiv raka. Tvrdnje su dodatno podeljene od strane nekih javnih ličnosti i medicinskih profesionalaca koji su već bili meta provera zbog širenja netačnih medicinskih informacija.
Šta zapravo znači patent?
Patent dodeljen timu na Johns Hopkinsu odnosi se na specifičnu kristalnu formu leka — polimorf C — koja u predkliničkim modelima povećava apsorpciju i omogućava veće koncentracije u plazmi i tumorima, uključujući tumore mozga. To je tehnološko unapređenje formulacije, ali ne predstavlja dokaz efikasnosti u lečenju ljudi.
Sekundarni patent i poslovni kontekst
Pravni stručnjaci klasifikovali su patent kao „sekundarni“, što znači da predstavlja poboljšanje postojeće supstance. Sekundarni patenti mogu odložiti dolazak generika, ali takođe daju tržične podsticaje kompanijama da ulože u dodatna klinička istraživanja i razvoj.
Stavovi istraživača i klinički dokazi
Gregory Riggins, prvi naveden pronalazač u patentnoj prijavi, naglašava da efikasnost mebendazola u onkologiji nije dokazana većim kliničkim ispitivanjima. Preliminarni podaci sugerišu da su visoke doze dobro podnošljive kod nekih pacijenata, ali je moguće i da lek ne bude efikasan. Prema Rigginsu, mebendazol bi se najverovatnije najviše koristio rano u terapiji, kao preventiva protiv povratka tumora ili kod ljudi sa visokorizičnim naslednim mutacijama.
„Efikasnost mebendazola u onkologiji nije potvrđena kroz veća klinička ispitivanja. Moguće je da nije efikasan“, rekao je Riggins.
Rizici i upozorenja
Stručnjaci upozoravaju na konkretne rizike samostalne upotrebe: moguće je ozbiljno interagovanje sa određenim antibioticima, potreban je redovan monitoring funkcije jetre i kontrola zbog rizika od anemije. Keith Stewart iz University Health Network ističe da samolečenje lekovima koji nisu dokazano efikasni može odložiti ili ometati terapije zasnovane na dokazima i izložiti pacijenta nepotrebnim rizicima.
Šta je važno zapamtiti
- Postojanje patenta ne znači da lek leči ljude — to znači da je prijavljeno tehničko unapređenje koje može podržati dalja istraživanja.
- Do sada nema prihvaćenih dokaza da mebendazol pruža značajnu korist u lečenju ljudskih tumora.
- Slučajevi ranijih neutemeljenih tvrdnji o antiparaziticima (npr. fenbendazol, ivermektin) pokazuju potrebu za oprezom pri prihvatanju viralnih zdravstvenih tvrdnji bez kliničkih studija.
Zaključak: Mebendazol je interesantna kandidatkinja za dalje istraživanje u onkologiji, ali dok veća klinička ispitivanja ne potvrde bezbednost i efikasnost, tvrdnje da je „lek za rak“ su neutemeljene i rizične za pacijente koji se odluče na samoterapiju.
Pomozite nam da budemo bolji.




























