Svemirsko smeće predstavlja rastuću pretnju za globalne komunikacije: lančane reakcije sudara mogu ubrzo učiniti određene orbite neupotrebljivim. NASA procenjuje preko 25.000 objekata većih od 10 cm i oko 500.000 krhotina veličine 1–10 cm koje se kreću brzinama do 15 km/s. Istraživači sa Univerziteta Surrey predlažu trodelni plan: smanjiti materijal koji ostaje u svemiru, popravljati satelite u orbiti i reciklirati otpad, ali tehničke i pravne prepreke usporavaju realizaciju.
Svemirsko smeće preti komunikacijama — naučnici predlažu trodelno rešenje

U svetu koji sve više zavisi od trenutne povezanosti, rizik prekida globalnih komunikacija raste zajedno sa brojem objekata u orbiti. Primer savremenih zahteva za stalnom internet vezom je i najava avio-kompanije Emirates (novembar 2025) da će putnicima omogućiti pristup brzom Starlink internetu tokom letova. Međutim, stručnjaci upozoravaju da gomilanje ljudskog otpada u orbiti može ugroziti funkcionisanje satelita koji podržavaju upravo takve usluge.
Kesslerov sindrom i skala problema
Još 1978. godine, naučnik iz NASA-e Donald Kessler izneo je teoriju po kojoj sudari u orbiti mogu izazvati lančanu reakciju: oštećeni objekti stvaraju nove krhotine koje dalje izazivaju nove sudare. Taj fenomen, poznat kao Kesslerov sindrom, predstavlja scenarij u kome određene orbitalne zone postanu preplavljene fragmentima i praktično neupotrebljive.
Prema podacima koje je objavila NASA, u orbiti trenutno postoji preko 25.000 objekata većih od 10 cm, kao i oko 500.000 objekata veličine 1–10 cm. Brzine sudara mogu doseći i do 15 km/s, što čini udarce izuzetno destruktivnim – dovoljno da potpuno onesposobe satelite.
Rastuća aktivnost i rizici
Iako fragmenti retko ugrožavaju ljudske živote jer sagorevaju pri ponovnom ulasku u atmosferu, posledice po infrastrukturu su ozbiljne. Već 2021. portal Government Technology je izvestio o planovima za lansiranje čak oko 65.000 novih svemirskih letelica u narednim godinama, dok je u to vreme u orbiti bilo oko 4.550 aktivnih satelita. Brian Weeden iz Secure World Foundation upozorava da situacija može dostići kritičnu tačku nakon koje će se stvaranje otpada ubrzati.
«Nalazimo se u periodu transformativnih promena u ljudskoj upotrebi svemira… Više i više satelita biva oštećeno udarima orbitalnog otpada», izjavljuje astronom Jonathan McDowell (Center for Astrophysics Harvard & Smithsonian).
Predloženo trodelno rešenje
Sažetak rada istraživača Univerziteta Surrey (objavljen u tekstu AccuWeather-a 9. decembra 2025) predlaže trodelni pristup za ublažavanje rizika:
- Reduciranje materijala u orbiti: dizajnirati lansiranja i letelice tako da ostavljaju što manje neželjenih delova—primer su povratne faze raketa.
- Popravka i održavanje u orbiti: umesto napuštanja neispravnih objekata, razvijati tehnologije za servisiranje i vraćanje funkcije satelita.
- Reciklaža i uklanjanje otpada: razviti metode za skupljanje i preradu krhotina, što je trenutno otežano međunarodnim pravom koje često zabranjuje uklanjanje opreme druge države.
Iako koncept zvuči jednostavno, implementacija je tehnički i pravno složena: potrebno je razviti robusne servise u orbiti, koordinaciju među državama i izmene u međunarodnim sporazumima koje regulišu vlasništvo i odgovornost za svemirske objekte.
Šta sledi?
Bez koordinisanih međunarodnih mera i tehnoloških ulaganja, nastavak masovnih lansiranja može dovesti do sve većeg rizika od prekida satelitskih servisa — od navigacije i vremenske prognoze do globalnih komunikacija i interneta. Predložena kombinacija prevencije, servisiranja i uklanjanja otpada daje praktičan put napred, ali zahteva brzo delovanje regulatora i industrije.
Priča je prvobitno objavljena u Men's Journal 9. decembra 2025. (News).
Pomozite nam da budemo bolji.




























