UNESCO je zvanično uvrstio italijansku kuhinju na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine — prva nacionalna kuhinja sa takvom zaštitom. Organizacija je istakla društvenu dimenziju hrane, poštovanje sastojaka i prenošenje znanja kroz generacije. Inicijativa je podržana kampanjom premijerke Giorgie Meloni, a Ministarstvo poljoprivrede Italije radilo je tri godine na kandidaturi.
Italijanska kuhinja uvrštena na UNESCO‑ovu listu — prva nacionalna kuhinja sa takvom zaštitom

UNESCO je u sredu zvanično priznao italijansku kuhinju kao nematerijalni deo italijanskog kulturnog nasleđa, čime je postala prva nacionalna kuhinja koja je formalno zaštićena od strane te međunarodne organizacije.
UNESCO je italijansku kuhinju opisao kao „komunalnu aktivnost koja naglašava bliskost sa hranom, poštovanje sastojaka i zajedničke trenutke za stolom.”
„Praktika je utemeljena na receptima protiv rasipanja i prenošenju ukusa, veština i sećanja kroz generacije. To je način povezivanja s porodicom i zajednicom, bilo kod kuće, u školama, na festivalima, ceremonijama i društvenim okupljanjima.”
Proces uvrštavanja na UNESCO‑vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine pokrenut je i podržan i na političkom nivou: prema izveštaju The Guardiana, inicijativu je snažno promovisala italijanska premijerka Giorgia Meloni, koja je isticala da je italijanska hrana izraz nacionalnog identiteta i ponosa. U video poruci na Instagramu naglasila je:
„Prvi smo na svetu koji dobijaju ovo priznanje, koje slavi ono što jesmo i naš identitet.”
Ministarstvo poljoprivrede Italije radilo je tri godine na kandidaturi, navodi CNN. Među autorima predloga je Pier Luigi Petrillo, koji objašnjava da „čin kuvanja u Italiji prevazilazi puku nutritivnu potrebu i postaje složena, stratifikovana svakodnevna praksa.”
Šta ovo znači: UNESCO‑va Reprezentativna lista štiti neopipljivo znanje, običaje i prakse — jezike, rituale, zanate i društvene prakse koje se prenose generacijama. Italija već ima najviše lokaliteta na UNESCO‑voj Listi svetske baštine (61 lokalitet, uključujući Pompeju, Herkulanum, Amalfi obalu i Dolomite) i sada ima 21 stavku na Reprezentativnoj listi nematerijalne baštine, što je osmi najviši broj među državama.
Među ranije zaštićenim italijanskim nematerijalnim običajima navedeni su odgajanje lipicanera, sokolarstvo, traženje tartufa i Opera dei Pupi. Uvrštavanje kuhinje dodatno naglašava društvenu i kulturnu vrednost svakodnevnih praksi koje oblikuju identitet i turizam Italije.
Konsekvence i reakcije: Od priznanja se očekuje pojačan interes za očuvanje tradicionalnih znanja i recepata, ali i pažnja javnosti i politike — što je kod nekih izazvalo debatе o nacionalizmu i kulturnoj politici. Ipak, za mnoge je reč o priznanju uloge hrane kao dela kulturnog nasleđa koje povezuje porodice i zajednice.
Pomozite nam da budemo bolji.


































