Svet Vesti
Science

Tri načina na koja mozak iščitava ono što stoji između redova

Tri načina na koja mozak iščitava ono što stoji između redova
Continuous line drawing of a man and a woman having a conversation. Credit: OneLineStock / Shutterstock.

Nova istraživanja kognitivne neuroznanosti pokazuju da se pragmatičke sposobnosti jezika — veštine kojima iščitavamo neizgovoreno — mogu podeliti na tri ključne kategorije: razumevanje društvenih konvencija, tumačenje intonacije i kauzalno zaključivanje zasnovano na znanju o svetu. Tim Eveline Fedorenko sa MIT‑a testirao je 376 ljudi kroz osmočasovni set od 20 zadataka i replicirao nalaz na dodatnih 400 učesnika. Nalazi ukazuju da opšti IQ i auditivno procesiranje ne objašnjavaju ove razlike; sledeći korak je povezivanje kategorija sa neuronskom aktivnošću.

Kratak razgovor sa komšijom na ulici, koji vam možda pomeri dolazak na posao za nekoliko minuta, zahteva mnogo složene moždane obrade da bi bio uspešno izveden. Da biste zaista razumeli šta sagovornik želi da kažete, mozak mora da izvodi zaključke o neizrečenom — o skrivenim značenjima koja se kriju iza samih reči.

To uključuje tumačenje metafora o nadolazećoj oluji ili "crnoj ovci", prepoznavanje ironije ili bezazlenih laži, razumevanje porodičnih šala i osluškivanje promena u intonaciji. U dužim razgovorima mozak često kombinuje sve te procese kako bi izvukao celovito značenje.

U naučnoj literaturi ova sposobnost se naziva pragmatička sposobnost jezika. Dosad je bilo malo jasno kako se ona organizuje u umu i mozgu. Novo istraživanje kognitivne neuroznanstvenice Eveline Fedorenko i saradnika sa MIT‑a pokazuje da se pragmatičke sposobnosti mogu svrstati u tri glavne kategorije prema vrsti zaključivanja koje zahtevaju, a da te grupe mogu imati slične osnovne neuronske mehanizme. Rad je objavljen u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

"Pragmatika pokušava da razmisli zašto bi neko rekao nešto na određeni način i koju poruku želi da prenese time što je izabrao baš tu formulaciju", izjavila je Evelina Fedorenko, koja vodi laboratoriju u McGovern Institute for Brain Research na MIT‑u.

Kako su istraživači došli do ovih saznanja?

Istraživači su testirali 376 učesnika kroz osmočasovni set od 20 zadataka koji su merili neliteralno razumevanje: ironiju, indirektne zahteve, uljudne obmane, metafore, humor i slične forme. Cilj je bio uočiti individualne razlike u performansama i otkriti da li se snage ispitanika grupišu po obrascima.

Analiza je pokazala tri jasno izdvojene oblasti sposobnosti, a nalaz je zatim uspešno repliciran na novom uzorku od 400 učesnika. Važno je da opšti nivo inteligencije i auditivne sposobnosti ispitanika nisu uticali na rezultate — što ukazuje da pragmatičke veštine nisu jednostavno refleks opšteg IQ ili čiste slušne obrada.

Tri kategorije pragmatike

1. Razumevanje društvenih konvencija: uključuje rasuđivanje o mentalnim stanjima drugih — sposobnost da "čitate" namere, norme i nepisana pravila komunikacije. Ova veština pomaže u održavanju odnosa i "spašavanju lica"; ironija, na primer, može omogućiti iznošenje kritike bez direktnog konfrontiranja.

2. Tumačenje intonacije: vezano je za obradu promene glasa, naglaska i emocionalnih nijansi — kroz intonaciju govornik može preneti stav, sarkazam ili naglasiti neku informaciju.

3. Kauzalno zaključivanje na osnovu znanja o svetu: podrazumeva korišćenje opšteg znanja i logike da bi se popunile informacije koje nisu izrečene eksplicitno — npr. zaključivanje šta je neko verovatno mislio u datom kontekstu.

Implikacije i sledeći koraci

Autori planiraju da u narednim istraživanjima upotrebe snimanje mozga (neuroimaging) kako bi proverili da li tri kategorije odgovaraju aktivnostima u određenim moždanim regijama. Takvi nalazi mogli bi pomoći kliničarima da bolje razumeju zašto osobe sa stanjima poput autizma imaju poteškoće u određenim aspektima komunikacije i da usmere terapijske i edukativne intervencije.

Ovo istraživanje premestiće "neizgovorenu reč" u fokus naučnog interesa i pokazuje kako naše svakodnevne sposobnosti za razumevanje drugih oslanjaju na složene, diferencirane procese.

Izvor: Proceedings of the National Academy of Sciences / Prethodno objavljeno u Nautilus. Lead image: OneLineStock / Shutterstock.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno