Studija nemačkih istraživača pokazuje da koraši koji napadaju koru smrče pretvaraju drvetove fenolske glikozide u snažnije antimikrobne supstance koje štite insekte od bolesti. Određeni sojevi gljive Beauveria bassiana mogu detoksifkovati te spojeve u dve faze i uspešno inficirati koraše. Nalazi otvaraju mogućnosti za ciljanu biološku kontrolu koraša, ali su potrebna dalja terenska istraživanja i odabir najefikasnijih sojeva.
Koraši Pretvaraju Odbranu Smrče U Toksične Sastojke — Gljiva Može Preokrenuti Igru

Koraši koji napadaju koru smrče mogu pretvoriti hemijske odbrambene supstance drveta u još snažnije toksine koji štite insekte od patogena, pokazuje nova studija nemačkih istraživača. Ipak, određeni sojevi gljive Beauveria bassiana imaju sposobnost da detoksifikuju te spojeve i uspešno inficiraju koraše, otvarajući mogućnosti za biološku kontrolu napada.
Istraživanje tima predvođenog Ruo Sunom i Jonathanom Gershenzonom iz Max Planck Institute for Chemical Ecology (Institut Max Planck za hemijsku ekologiju) pokazuje da smrča proizvodi fenolske glikozide kao deo svoje hemijske odbrane. Koraši iz roda koji uklanja koru apsorbuju te jedinjenja i u svom organizmu ih konvertuju u potentnije antimikrobne molekule.
Zaštitni spojevi se nakupljaju u floemu — sloju kore koji pretežno prenosi šećere od listova ka korenu — upravo u zonama koje koraši kolonizuju i gde im te supstance pomažu da se odbrane od patogena.
Jedan od najpoznatijih štetočina je evropski koraš smrče, Ips typographus, koji može izazvati masovna odumiranja smrčišta širom Evrope. Tim je u radu objavljenom u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) opisao kako koraši pretvaraju odbrambene fenole u još toksičnije derivate.
„Nismo očekivali da će koraši moći da konvertuju odbranu smrče u još toksičnije derivate na tako ciljan način,“ kaže vodeći autor Ruo Sun.
Autori su posebno proučavali uticaj modifikovanih supstanci na gljivu Beauveria bassiana, poznatu kao prirodni patogen insekata i potencijalno biološko sredstvo kontrole. Iako su prethodna terenska ispitivanja često bila neuspešna, istraživači su izolovali dve linije gljive koje su prirodno inficirale i ubijale koraše u hranidbenim tunelima i u laboratoriji.
Analize su pokazale da ti sojevi gljive detoksifikuju koraševu odbranu u dve faze, preobražavajući štetne fenolske derivate u metil-glukozidne produkte koji su bezopasni za samu gljivu. Ta specifična biokemijska putanja omogućava gljivi da uspešno inficira koraše tamo gde drugi sojevi nisu bili efikasni.
„Uspešna infekcija koraša gljivom Beauveria bassiana rezultat je vrlo specifične detoksikacione sposobnosti pojedinih sojeva,“ objašnjava Sun. Vođa studije, Jonathan Gershenzon, dodaje da ovo otkriće objašnjava kako koraši koriste materiju drveta protiv sopstvenih neprijatelja i kako određene gljive mogu to poništiti.
Primenljivost u praksi zahteva dalje istraživanje: efikasnost varira između sojeva B. bassiana i verovatno zavisi od brzine razgradnje toksina i drugih bioloških faktora. Autori zato predlažu traženje i testiranje dodatnih sojeva, terenska ispitivanja i procenu bezbednosti pre šire primene u šumarskoj zaštiti.
Zašto je ovo važno za naše šume
Otkriće ima direktan značaj za upravljanje smrčinim šumama u regionu: selekcija odgovarajućih sojeva gljive može postati dopuna postojećim merama za kontrolu koraša, smanjiti upotrebu hemijskih insekticida i pomoći u očuvanju zdravlja šuma. Međutim, autori naglašavaju potrebu za dodatnim istraživanjima i opreznim terenskim evaluacijama pre primene u praksi.
Pomozite nam da budemo bolji.


































