U Nju Orleansu je tokom čišćenja dvorišta pronađena mermerna ploča sa latinskim natpisom koja se pokazala kao nadgrobni spomenik rimskog mornara Sextusa Congenija Vera. Natpis je odgovarao predmetu koji je nedostajao iz gradskog muzeja u Civitavecchiji, pa je u slučaj intervenisao F.B.I. Art Crime Team i pokrenuta je repatrijacija. Istraga je pratila trag do američkog vojnika iz Drugog svetskog rata koji je kamen doneo u Nju Orleans 1946. — gde je decenijama završio kao baštenski ukras.
Pronašli Rimski Nadgrobni Spomenik Star Skoro 2.000 Godina U Dvorištu — Pa Uključio Se FBI

Kada su Daniella Santoro i njen suprug Aaron Lorenz počeli da krče žbunje ispred svoje kuće na Cambronne Street u kvartu Carrollton u Nju Orleansu, nisu ni slutili da će otkriti gotovo 2.000 godina star rimski nadgrobni spomenik. Santoro, antropološkinja na Tulane University, prvo je pomislila da je kamen možda potekao iz jednog od lokalnih istorijskih groblja. Brzo se ispostavilo da je reč o mnogo starijem i međunarodno značajnom predmetu.
Kako je otkriven i identifikovan
Kamen je imao jasno urezan latinski natpis, pa su vlasnica i D. Ryan Gray, profesor antropologije na University of New Orleans, potražili pomoć stručnjaka. Lingvisti s Univerziteta u Insbruku i istraživači s Tulanea nezavisno su utvrdili da natpis pripada rimskoj funerarnoj ploči posvećenoj mornaru Sextusu Congeniju Verusu.
Ad Manes Sexto Congenio Vero, militi classis praetoriae Misenensis, tribu Bessorum [Trakija], vixit annos 42, militavit annos 22, in triremi Asclepio. Atilius Carus et Vettius Longinus, heredes, fec(erunt) pro eo, bene merenti.
Slobodan prevod: Posvećeno duhovima mrtvih za Sextusa Congenija Vera, vojnika pretoriјanske flote Misenensis, iz plemena Bessi (Trakija), koji je živeo 42 godine i služio 22 godine na triremiji Asclepius. Atilijus Karus i Vetije Longin, njegovi naslednici, podigli su ovaj spomenik za njega.
Neočekivana veza sa Italijom i FBI
Specijalisti su ustanovili da opis natpisa odgovara ploči koja je godinama nedostajala iz gradskog muzeja u Civitavecchiji, luka severozapadno od Rima gde je kamen prvobitno pronađen. Nakon što je veza potvrđena, u slučaj je intervenisao F.B.I. Art Crime Team, preuzeo oko 30 cm široku mermernu ploču i pokrenuo proceduru repatrijacije ka italijanskom muzeju.
Kako je kamen prešao okean
Istraga je pratila istoriju imovine kuće i svedočenja komšija, ali presudan trag stigao je zahvaljujući lokalnim vestima i prijavi građana. Prethodna vlasnica, Erin Scott O’Brien, setila se da je pre oko dve decenije postavila ploču u baštu misleći da je dekorativni predmet. Erinin deda, Charles Paddock Jr., služio je u američkoj vojsci u Italiji tokom Drugog svetskog rata i vratio se u Nju Orleans 1946. — sa suprugom koju je upoznao u Italiji — pritom donoseći i ovu mermernu ploču.
Širi istorijski kontekst
Stručnjaci su u Civitavecchiji otkrili da je grad i njegov muzej teško stradao u savezničkom bombardovanju 1943–1944. godine, što je dovelo do rasipanja i gubitka arheoloških nalaza. Kad su američke jedinice, uključujući delove 34. divizije Fifth Army, prolazile kroz područje nakon oslobođenja Rima, mnogi artefakti su se našli van muzeja i u nepredviđenim rukama — često bez jasnih zapisa o poreklu.
Zaključak i značaj
Ovaj slučaj je pokazao kako ratni haos i privatno kolekcionarstvo mogu razdvojiti artefakt od njegove kulturne i pravne sredine na decenijama. Repatrijacija ploče u Italiju podsetnik je važnosti stručne zaštite kulturnog nasleđa, ali i moći javnosti i novinarstva da razreše istorijske misterije.
Napomena: Slučaj i dalje služi kao primer bliske saradnje između istraživača, javnosti i organa reda u rešavanju pitanja kulturne svojine.
Pomozite nam da budemo bolji.




























