Nova studija iz februara 2025. otkriva da je jedini autohtoni insekt Antarktika, Belgica antarctica, pronađen sa mikroplastikom u telu. Naučnici su detektovali čestice i do 1 mikrometra, a nivoi su procenjeni kao 100 puta viši nego u ranijim istraživanjima. Larve koje konzumiraju mikroplastiku imaju značajno manje zalihe masti, što im smanjuje šanse za preživljavanje u ekstremnim uslovima. Mikroplastika je pronađena u snegu, morskoj vodi, sedimentima i u organizmima; smanjenje upotrebe plastike i regulatorne promene su ključne mere.
Čak i na Antarktiku: mikroplastika preti jedinom autohtonom insektu

Teško je poverovati da život uspeva u surovim uslovima Antarktika, ali neke vrste su se prilagodile ekstremima. Nova studija objavljena u februaru 2025. u Science of the Total Environment otkriva da je jedini autohtoni insekt Antarktika, Belgica antarctica, pronađen sa česticama mikroplastike u telu. Naučnici su detektovali čestice veličine i do 1 mikrometra — manje od ljudske crvene krvne ćelije — a ukupni nivoi mikroplastike su procenjeni kao 100 puta veći nego u ranijim istraživanjima.
Ključna otkrića
Iako su odrasle jedinke delovale relativno neopterećeno pri prvom posmatranju (autor studije Jack Devlin je naveo da preživljavanje i osnovni metabolizam nisu pokazali značajan pad), detaljnije analize su otkrile suptilne, ali važne promene. Larve Belgica antarctica koje su konzumirale mikroplastiku imale su slične nivoe ugljenih hidrata i proteina kao kontrole, ali su imale značajno niže zalihe masti. U uslovima Antarktika, masti služe kao ključni energetski rezerv, važan za preživljavanje tokom dužih perioda oskudice i niskih temperatura.
Gde je mikroplastika pronađena
Uzorci su ukazali da mikroplastika stiže i akumulira se u više komponenti antarktičkog okruženja: sneg, morska voda, sedimenti, kao i u organima i krvotoku životinja. Do sada su mikroplastiku potvrdili i kod većih vrsta — pingvina, foka i riba — ali su efekti na njih, uključujući moguće smanjenje masti, još predmet daljih istraživanja.
Tipovi plastike i izvori
Najčešće identifikovane vrste su poliamid (veoma vezan uz tekstil), polietilen tereftalat (PET), polietilen i sintetička guma. Mnoge čestice su pronađene u blizini istraživačkih baza i kampova, što ukazuje na lokalni doprinos ljudskih aktivnosti, pored onih koji dopiru vazduhom i okeanskim strujama.
Zašto je ovo važno
Čak i ako trenutni udarac na populaciju midža deluje ograničeno, dugoročne posledice mogu biti ozbiljne: smanjene zalihe masti mogu smanjiti sposobnost preživljavanja i razmnožavanja u ekstremnim uslovima. Klimatske promene koje ubrzavaju topljenje snega i leda verovatno će povećati izloženost organizama kontaminiranim sedimentima i površinskim vodama.
Kako smanjiti problem
Potpuno uklanjanje mikroplastike iz okoline nije trenutno izvodljivo, ali postoje konkretne mere kojima se mogu značajno smanjiti emisije:
- Izbor odeće od prirodnih materijala umesto sintetičkih vlakana
- Smanjeno pranje sintetičke odeće i upotreba filtera za mikrovlakna
- Povećanje reciklaže i odgovorno upravljanje otpadom
- Izbegavanje jednokratne plastike; upotreba višekratnih boća i posuda
- Zagovaranje i podrška regulativama koje ograničavaju upotrebu plastike u ambalaži, tekstilu i industriji hrane i pića
Zaključak
Pronalazak mikroplastike u Belgica antarctica pokazuje da ni najizolovanija mesta na Zemlji više nisu slobodna od posledica globalne proizvodnje i upotrebe plastike. Očuvanje polarnih ekosistema zahteva globalne promene u proizvodnji, potrošnji i upravljanju plastikom, kao i nastavak istraživanja kako bi se procenili dugoročni uticaji na vrste i staništa.
Pomozite nam da budemo bolji.




























