Tim Univerziteta u Katani otkrio je da se pepeo sa Etne može preraditi u đubrivo koje podstiče rast biljaka i smanjuje potrebu za hemijskim preparatima. Proces prerade košta oko 30 € po toni, znatno manje od troškova odlaganja, ali trenutne italijanske i evropske regulative tretiraju pepeo kao otpad. Regionalne smernice su omogućile reciklažu, no privatni sektor i dalje sporo uvodi ovu praksu.
Pepeo sa Etne Kao Đubrivo: Istraživanje Otvara Put Ka Održivijoj Poljoprivredi

Istraživači sa Univerziteta u Katani otkrili su da se vulkanski pepeo sa Etne može preraditi u đubrivo koje pogoduju rastu useva, pretvarajući dugogodišnji problem u potencijalni resurs za poljoprivredu na jugu Italije.
Šta su otkrili
Analiza hemijske strukture pepela pokazala je da se odgovarajućom preradom može dobiti materija koja poboljšava plodnost tla i smanjuje potrebu za sintetičkim đubrivima. To bi moglo da pomogne lokalnim poljoprivrednicima da snize troškove i da prate održivije prakse proizvodnje.
Prednosti i izazovi
Proces prerade košta oko 30 € po toni (≈ $31,65), dok je odlaganje pepela kao otpada znatno skuplje — oko 300 € po toni (≈ $316,58). Međutim, trenutno italijanske i evropske regulative i dalje tretiraju vulkanski pepeo kao otpad koji ne može da se reciklira, što blokira širu komercijalnu primenu.
"Za sada je cilj uvesti ideju da ovaj alternativni pristup može da funkcioniše, kako bi njegova sistemska ponovna upotreba postala prihvatljivija u bliskoj budućnosti," rekao je Paolo Roccaro, profesor zaštite životne sredine i vođa istraživanja.
Regionalne smernice su nakon studije omogućile reciklažu pepela, ali privatni sektor sporo uvodi prakse prikupljanja i prerade. Kako je naveo Roccaro, više od godinu dana nakon objave rezultata još ne postoji lista registrovanih kompanija koje bi pepeo prikupljale i prerađivale.
Praktične implikacije
Poljoprivrednik Andrea Passanisi ističe: "Omogućava nam da koristimo manje hemikalija, što čini đubrenje jeftinijim i održivijim, poštujući ravnotežu prirode bez njenog zloupotrebljavanja." Upotreba pepela kao sirovine može smanjiti rizik od kontaminacije PFAS supstancama koje su povezane sa nekim komercijalnim đubrivima.
Istraživanje takođe ukazuje na druge alternative hemijskim đubrivima, poput đubriva na bazi biochar-a koje su naučnici nedavno istraživali.
Gledajući unapred
Da bi se ideja široko primenila, potrebne su izmene u zakonodavstvu, registracija i ulaganja u objekte za prerađivanje te uvođenje standarda kvaliteta za novo đubrivo. Ako se reše regulatorne i organizacione prepreke, prerada pepela mogla bi postati ekonomski i ekološki održiva opcija za regione pogođene vulkanskom aktivnošću.
Kontext: Problem nagomilavanja pepela naročito je eskalirao 2011. godine nakon čestih erupcija Etne, zbog čega su sela i farme dobijali velike nanose pepela. Sadašnji rezultati nude put za pretvaranje te neugode u korist, ali prelazak sa eksperimenta na industrijsku praksu zahteva vreme i koordinaciju.
Pomozite nam da budemo bolji.




























