Michael Bishop, Nobelovac iz 1989. godine, dokazao je da normalni geni (proto-onkogeni) mogu postati kancerogeni kada ih aktiviraju mutacije. Njegovo otkriće otvorilo je put ka razvoju ciljane onkologije i lekova poput imatiniba (Gleevec) i trastuzumaba (Herceptin). Bishop je imao dugu akademsku karijeru na UCSF-u, primio je niz prestižnih nagrada i preminuo 20. marta 2026. u 90. godini.
Preminuo Michael Bishop, Nobelovac Čiji Je Rad Doveo Do Lekova Koji Ciljaju Genetske Mutacije U Raku

Michael Bishop, koji je preminuo 20. marta 2026. u 90. godini, bio je dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 1989. godine, zajedno sa Haroldom Varmusom. Njihovo otkriće da normalni geni mogu postati kancerogeni kada se aktiviraju mutacijama promenilo je razumevanje nastanka tumora i otvorilo put razvoju ciljane onkološke terapije.
Otkrivanje proto-onkogena
Tokom 1970-ih, Bishop i Varmus, tada na University of California, San Francisco (UCSF), proučavali su Rousov sarkom virus — retrovirus povezan sa tumorima kod pilića. Godine 1976. otkrili su da virus prenosi gen koji je prvobitno potekao iz zdravog tkiva. Taj gen (nazvan proto-onkogen) može, pod uticajem mutacija, postati onkogen i izazvati nekontrolisanu deobu ćelije.
Uticaj na lečenje raka
Otkriće da se rak često javlja aktivacijom normalnih gena, a ne samo unošenjem "stranih" genetskih elemenata, okrenulo je istraživanja ka identifikaciji specifičnih molekularnih uzročnika tumora. Tokom 1980-ih su identifikovani brojni proto-onkogeni u ljudima, a sredinom decenije pojavili su se i rani primeri ciljanih terapija za akutne oblike leukemije koje su pokazale značajno poboljšanje preživljavanja.
Devetdesetih su se pojavili prelomni lekovi poput imatiniba (Gleevec) i trastuzumaba (Herceptin), koji ciljaju specifične genetske promene i doveli su do pomaka od nespecifične hemoterapije ka preciznoj medicini. Danas su ciljane terapije sastavni deo moderne onkologije.
Život i karijera
John Michael Bishop rođen je 22. februara 1936. u Yorku, Pennsylvania. Studirao je hemiju na Gettysburg College, a medicinu na Harvard Medical School, nakon čega je obavio postdoktorski rad iz virologije na National Institutes of Health (NIH). U UCSF je došao 1968. kao vanredni profesor, a 1972. postao redovni profesor. Kasnije je služio i kao kancler UCSF-a od 1998. do 2009., nadgledajući značajno proširenje istraživačkih kapaciteta.
"Mnogo godina sam sebe zamišljao kao istoričara, filozofa, romanopisca, ponekad lekara, ali nikada naučnika." — iz memoara How to Win the Nobel Prize (2003)
Nagrade i nesuglasice
Pored Nobelove nagrade, Bishop i Varmus su, zajedno s drugim saradnicima, dobitnici 1982. Albert Lasker Basic Medical Research Award, kao i američke National Medal of Science. U javnosti se povremeno pojavila kontroverza: francuski istraživač Dominique Stéhelin tvrdio je 1989. da bi trebao biti uključen u Nobelovu nagradu; UCSF je odgovorio da je, iako je Stéhelin izveo zahtevne eksperimente, ideja i vođstvo rada pripadala Bishopu i Varmusu.
Porodica i nasleđe
Godine 1959. oženio se Kathryn Putman, koja je preminula 2016. godine. Ostao je iza dva sina. Bishopovo naučno nasleđe ogleda se u principima molekularne onkologije i u zdravstvenim koristi koje su iz toga proizašle: njegovo otkriće trajno je uticalo na dijagnostiku i terapiju raka širom sveta.
Pomozite nam da budemo bolji.


























