Nova studija sugeriše da bi izgradnja brane preko Beringovog tjesnaca u određenim uslovima mogla ojačati AMOC i odložiti njen kolaps, ali efekat zavisi od trenutne snage cirkulacije i nivoa CO2. Zatvaranje tjesnaca zahtevalo bi tri segmenta dužine oko 82 km ukupno, a može imati i suprotan efekat — ubrzati slabljenje AMOC‑a ako je on već oslabljen. Projekat nosi velike tehničke, ekološke i geopolitičke rizike; najpouzdanije rešenje ostaje značajno smanjenje emisija.
Ogromna brana preko Beringovog tjesnaca može odložiti — ali i ubrzati — kolaps AMOC-a, upozoravaju naučnici

Naučnici iz nove studije upozoravaju da bi izgradnja velike brane preko Beringovog tjesnaca — koja bi odvojila Tihi okean od Arktičkog okeana — u određenim scenarijima mogla ojačati Atlantsku meridionalnu preokretnu cirkulaciju (AMOC) i odložiti njen kolaps. Ipak, istovremeno postoji rizik da takva intervencija u nekim situacijama pogorša stanje i ubrza slabljenje AMOC‑a.
Šta su istraživači modelirali?
U radu objavljenom 24. aprila u časopisu Science Advances, Jelle Soons i Henk Dijkstra modelovali su posledice zatvaranja prolaza između Aljaske i ruskog kopna. Prema modelima, bilo bi potrebno izgraditi tri spojena nasipa/brane koje bi prekrivale oko 82 km (51 milju), pri čemu bi najduži segment bio oko 38 km (24 milje). Maksimalna dubina prelaza iznosi približno 59 m (194 stope).
Glavni nalazi
Modeli pokazuju dvosmeran efekat:
- Pri nižim nivoima CO2 i u slučaju tek manjeg slabljenja AMOC‑a, zatvaranje tjesnaca može pojačati cirkulaciju i „kupiti vreme“ dok emisije rastu.
- U scenarijima kada je AMOC već značajno oslabljen, zatvaranje tjesnaca može dodatno destabilizovati sistem i ubrzati njegov kolaps.
„Dokazi ukazuju na mogućnost kolapsa, ali postoji velika neizvesnost,“ rekao je Jelle Soons (Utrecht University) za Live Science.
Moguće posledice kolapsa AMOC‑a
AMOC prenosi tople i slane vode prema severu, gde se hlade i tonu; bez te cirkulacije klimatski i ekološki efekti mogu biti teški: nagli pad temperatura u Severnoj Evropi, suše, poremećaji u proizvodnji hrane i porast morskog nivoa do najmanje 50 cm duž severoistočne obale Severne Amerike.
Izvodljivost i rizici
Autori ocenjuju da su tehnički segmenti izgradnje u principu izvodljivi: najduži segment bio bi slične dužine kao Afsluitdijk u Holandiji (32 km) ili Seawall Saemangeum u Južnoj Koreji (33 km). Međutim, ti primeri su u relativno mirnim obalnim vodama — Beringov tjesnac je udaljen, ima jake struje, morski led i nalazi se između rivalnih geopolitčkih interesa.
Prekid veze između Pacifika i Arktika bi imao širok spektar neželjenih efekata: promene u razmeni vode, toplote i nutrijenata, ozbiljan uticaj na morske ekosisteme, ribarstvo, brodski saobraćaj i život autohtonih zajednica koje zavise od tjesnaca.
Stav stručnjaka
Neovisni oceanografi ističu da su rezultati zanimljivi, ali nejedinstveni: efekat zatvaranja zavisi od trenutne snage AMOC‑a i nivoa CO2. Svi sagovornici se slažu da su potrebna dalja, detaljnija modeliranja pre nego što bi se razmatrale političke ili inženjerske odluke.
Jednostavnije i sigurnije rešenje ostaje smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte — to je najpouzdaniji način smanjenja rizika od kolapsa AMOC‑a.
Izvor: Science Advances; izjave istraživača i komentari za Live Science.
Pomozite nam da budemo bolji.




























