Analiza skeleta Amud 7, najpotpunijeg poznatog skeleta neandertalske bebe, pokazuje nesklad između dentalne i skeletne starosti: zubi ukazuju na ~6 meseci, dok dužine kostiju odgovaraju ~13,7 meseci. Nalaz sugeriše da su se neandertalska tela u ranom detinjstvu razvijala brže nego zubi, verovatno kao evolutivna adaptacija na surove uslove. Kasnije u razvoju rast se izjednačava sa putanjom modernih ljudi.
Fosil iz Amud pećine: neandertalska deca rasla su brže od modernih — otkriven najpotpuniji skelet bebe

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology otkriva da su se neandertalska deca razvijala brže nego današnja ljudska deca, što je verovatno bio odgovor na surove okolinske uslove u kojima su živeli. Analiza najpotpunijeg skeleta neandertalske bebe ikad pronađenog — poznatog kao Amud 7 — daje retki uvid u tempo rasta ranog detinjstva kod Neandertalaca.
Pronađeni ostaci i datovanje
Amud 7 otkriven je krajem 1900-ih u pećini Amud u Gornjoj Galileji. Kosti su nađene in situ u približno 111 fragmenata, u niši u jednom od pećinskih zidova, ispod vilice jelena. Istraživači navode da ostaci datiraju na približno 51.000–56.000 godina.
Neslag između dentalne i skeletne starosti
Tim je uporedio starost deteta procenjujući dužine nadlaktica i butnih kostiju i primenom histologije zuba (mikroskopskog proučavanja gleđi i obrazaca formiranja zuba). Procena na osnovu kostiju dala je približno 13,7 meseci, dok je dentalna histologija ukazala na oko 6 meseci. Drugim rečima, telo Amud 7 imalo je dimenzije koje odgovaraju detetu gotovo dvostruko starijem od njegove dentalne starosti.
Šta to znači za rast Neandertalaca?
Autori zaključuju da se kod Neandertalaca u ranom periodu života telo razvijalo brže nego zubi — nasuprot modernim ljudima, kod kojih su rast zuba i skeletni rast proporcionalniji. Neandertalske bebe imale su relativno veće lobanje u odnosu na suvremenike, a ubrzan skeletni rast u predškolskom uzrastu kasnije se izjednačava sa rastom moderne dece.
Širi evolutivni kontekst
Studija podseća da su se linije neandertalaca i Homo sapiensa razišle pre oko 600.000 godina, da bi se kasnije razvijale uglavnom odvojeno u Evraziji i Africi. Ipak, postoje dokazi o ukrštanju tokom srednjeg paleolitika, što pokazuje da je postojala genetska kompatibilnost između ovih linija.
„Ovo upućuje na evolutivnu strategiju koja naglašava ubrzan razvoj u ranim godinama života, verovatno korisnu u surovim okruženjima koja su neandertalci naseljavali.“
Ograničenja i značaj nalaza
Treba napomenuti da su zaključci zasnovani pre svega na jednom izuzetno kompletnom primeru, što čini nalaz izuzetno vrednim, ali poziva i na oprez prilikom generalizacije. Ipak, podaci iz Amud 7 dopunjavaju ranija zapažanja i omogućavaju bolji uvid u razvojne razlike između blisko srodnih homininskih vrsta.
Zaključak
Amud 7 pruža retku priliku da se prati tempo ranog razvoja neandertalaca. Nesklad između dentalne i skeletne starosti ukazuje na ubrzani skeletni rast u prvim mesecima i godinama života, što je mogla biti adaptacija na zahtevne životne uslove.
Pomozite nam da budemo bolji.


































