Svet Vesti
Bezbednost

Hormuz, Malaka i Bab el‑Mandeb: Kako uski moreuzi oblikuju globalnu geopolitiku

Hormuz, Malaka i Bab el‑Mandeb: Kako uski moreuzi oblikuju globalnu geopolitiku
World map showing the importance of selected maritime routes to international trade, with traffic volume observed between January and June 2026, based on data from IMF PortWatch and Global Fishing Watch (Luca MATTEUCCI)

Ključne tačke: Hormuz, Bab el‑Mandeb i Malaka su vitalni za svetsku trgovinu i podložni su geopolitičkim tenzijama. UNCLOS (Montego Bay, 1982) garantuje slobodan prolaz kroz prirodne moreuze, dok veštački kanali mogu naplaćivati takse. Aktuelne pretnje u Hormuzu i aktivnosti Huta u Crvenom moru ponovo podižu pitanje bezbednosti globalnih pomorskih ruta.

Uski pomorski prolazi — od Hormuza preko Bab el‑Mandeba do Malake — predstavljaju strateške tačke bez kojih moderna svetska trgovina ne bi mogla da funkcioniše. Kroz ove prirodne koridore prolaze naftni i gasni tankeri, brodovi za rasuti teret i kontejnerski brodovi koji prevoze sirovine i gotove proizvode između ključnih regiona sveta.

Značaj ključnih moreuza

Stručnjaci upozoravaju da jačanje iranskog uticaja u Hormuzu i pretnje koje Huti iz Jemena iznose protiv brodskog saobraćaja u Crvenom moru značajno povećavaju rizik od prekida snabdevanja. Brodovi koji žele da stignu do Sueckog kanala moraju proći kroz Bab el‑Mandeb, pa svaki poremećaj u tom prolazu utiče na rute ka Evropi, Africi i Aziji.

Pravni okvir: Montego Bay (UNCLOS) i izuzeci

Konvencija Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS), potpisana u Montego Bayu 1982. godine, formalizuje princip slobodne navigacije kroz prirodne moreuze i zabranjuje naplatu prolaza kroz njih. Nasuprot tome, veštački kanali poput Sueckog i Panamskog mogu naplaćivati tranzitne takse. Iran formalno nije ratifikovao UNCLOS, ali je, kako navode stručnjaci, do sada poštovao običajno međunarodno pravo u praksi.

Istorijski i geopolitički okviri

Kontrola nad moreuzima ima dugu istoriju: Portugalci su već početkom 16. veka pokušavali da ovladaju Hormuzom kako bi monopolizovali trgovinu orijentalnim začinima, dok je u 17. veku doktrina Huga Grocija «Mare Liberum» postavila temelj slobodne plovidbe. Velike sile su kroz vekove gradile baze i flote upravo na pozicijama koje omogućavaju kontrolu tih prolaza — primeri su britanski centri u Singapuru i baze blizu Socotre.

Savremeni rizici i primeri

Današnje tenzije nisu ograničene na Bliski istok: u Tajvanskom moreuzu beleže se sukobi oko izvlačenja morskog peska koji Kina koristi za gradnju, dok su pitanja u Malaki povezana sa mogućim političkim pritiscima i idejama o naplati prolaza. Posebna iznimka u pravilu o slobodnoj plovidbi su Turski moreuzi (Bosfor i Dardaneli), kojima se upravlja po starijim sporazumima iz Montreuxa (1936.).

Šta dalje?

Bezbednost i sloboda pomorskih ruta zavisi i od međunarodnog prava i od sposobnosti država i saveza da odbrane odsudne tačke morske trgovine. Povećana kontrola nad jednim prolazom često podstiče druge aktere da reaguju — bilo diplomatski, vojno ili ekonomskim merama — što dodatno komplikuje globalne lance snabdevanja.

Zaključak: Moreuzi su stratečki resursi čija stabilnost direktno utiče na ekonomsku bezbednost globalne trgovine. Praćenje dešavanja u Hormuzu, Bab el‑Mandebu i Malaki ostaje od ključne važnosti za politike sigurnosti i ekonomije širom sveta.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno