Svet Vesti
Kultura

Kako su collard greens (lisnati kupus) možda stigle do američkog Juga — od Bagdada preko marokanskih oaza

Kako su collard greens (lisnati kupus) možda stigle do američkog Juga — od Bagdada preko marokanskih oaza
Collard greens − a staple of diets across the African diaspora. Bronwen Powell/Abderrahim Ouarghidi,CC BY

Autori iznose dokaze da collard greens možda nisu stigle u Ameriku isključivo sa evropskim kolonizatorima 16. veka, već da su mogle proći kroz Severnu Afriku vekovima ranije. Pronalazak collards u oazama južnog Maroka, recept iz Bagdada iz 10. veka i istorijski zapisi podstiču hipotezu o ruti preko Iraka i Omana u 8. veku. Sličnost marokanskih i južnjačkih recepata dodatno podržava moguću vezu, ali su potrebna dalja istraživanja i genetske analize.

Već generacijama collard greens (neglavičasti lisnati kupus) predstavljaju važan deo ishrane u afričkim zajednicama i u afroameričkoj kuhinji, naročito u južnjačkim „soul food“ tradicijama u Sjedinjenim Državama. U Keniji, gde ih nazivaju sukuma wiki, spadaju među najčešće konzumirane namirnice.

Neočekivano otkriće u marokanskim oazama

Kao etnobiolozi koji više od 20 godina proučavamo tradicionalne prehrambene prakse u Maroku, iznenadilo nas je otkriće collard greens u baštama palminih oaza na jugu zemlje. Biljke su bile u baštama zajednica afričkog porekla — potomaka ljudi dovedenih preko Sahare — i lokalno su bile poznate pod starim arapskim imenom kornub.

Povijesni tragovi i recept iz 10. veka

Collards pripadaju vrsti Brassica oleracea, kojoj pripadaju i brokoli, karfiol, kupus, kohlrabi i prokelj. Zbog velike genetske raznolikosti unutar te vrste, precizno utvrđivanje mesta domestikacije i puteva širenja je kompleksno, ali postoje podaci da su ove biljke verovatno domesticirane u mediteranskom području.

Posebno značajan je nalaz recepta u kuvaru iz Bagdada iz 10. veka koji opisuje varijetet nazvan "kurunb Nabati" ("nabatanski kupus") — biljku sa glatkim listovima od koje se jedu samo listovi. Opis pripreme gotovo je identičan načinu na koji se collards danas pripremaju u Maroku.

Moguća istorijska ruta

Na osnovu kombinacije etnografskih zapažanja, lingvističkih tragova (terminologija u arapskim i evropskim izvorima) i istorijskih zapisa, autore rada vodi hipoteza da su collards u Maroko mogle stići iz Iraka i Omana sa ranim haridžitskim muslimanskim trgovcima tokom 8. veka. Ti trgovci su igrali ulogu u osnivanju gradova poput Sijilmase i u razvoju trans-saharskih trgovačkih puteva.

Dodatni trag daje i putopis britanskog istraživača iz 1860. koji beleži krađu "kupusa" sakrivenog ispod košulje — detalj koji upućuje na ravne listove, a ne glavičaste varijante. Takođe, postoji zabeleženo gajenje sličnih biljaka u oaznim baštama Hajar planina u Omanu.

Šta to znači za poreklo collards u Americi?

Dosadašnja konsenzusna pretpostavka je glasila da su collards došle u Amerike sa evropskim kolonizatorima početkom 16. veka, nakon čega su ih usvojili porobljeni Afrikanci. Nalazi iz Maroka i sličnost recepata između Maroka i američkog Juga otvaraju mogućnost da su collards mogle cirkulisati kroz Severnu Afriku mnogo ranije — ali za sada ne postoji direktan, nepobitan dokaz koji povezuje marokanske oaze sa samim dolaskom biljke u Severnu Ameriku.

Vredno je napomenuti razliku u kulinarskim tradicijama: većina receptura za lisnato povrće u zapadnoj i centralnoj Africi često uključuje ribu, mlevene orašaste plodove ili kikiriki i palmino ulje, dok su recepti sa collards u američkom Jugu bliži marokanskim i bagdadskim pripremama iz istorijskih zapisa.

Zaključak i poziv na dalje istraživanje

Otkrivanje collards u marokanskim oazama ne poništava ranije teze, ali zahteva njihovo preispitivanje i dodatna istraživanja — posebno genetske analize populacija collards širom Mediterana, Severne Afrike i Amerike, kao i dalje arhivske i etnobotaničke studije. Ovaj slučaj podseća nas koliko su istorijske trgovačke mreže — trans-saharske i transatlantske — bile isprepletene i kako takve veze mogu oblikovati prehrambene prakse kroz vekove.

Autori: Bronwen Powell i Abderrahim Ouarghidi, Penn State. Tekst je preuzet i prilagođen iz izvornog članka objavljenog u The Conversation.

Pomozite nam da budemo bolji.

Povezani članci

Popularno