Požari u Velsu ovog leta uništili su velika tresetišta i vrijesova staništa; oporavak nekih područja može trajati stotine godina jer se treset formira oko 1 mm godišnje. Intenzivni letnji požari spalili su organske slojeve tla, povećavajući rizik od poplava i trajno oštećujući staništa retkih vrsta. Stručnjaci pozivaju na hitne mere upravljanja gorivom, obnovu staništa i edukaciju javnosti.
Požari u Velsu: Uništena tresetišta i staništa — oporavak može trajati vekovima

Požari ovog leta u Velsu uništili su velike površine tresetišta, vrijesova i močvarnih staništa, a stručnjaci upozoravaju da će oporavak na nekim mestima trajati veoma dugo — čak i stotinama godina. Intenzitet i dubina požara, posebno kada sagoreva organski sloj tla (treset), ključni su za procenu trajne štete.
Koliko je velika šteta?
U planinskom vencu Rhinogydd u okrugu Gwynedd, požar je goreo skoro dve nedelje i zahvatio više od 2.000 akara (oko 800 hektara). Oba veća požara ovog leta bila su vidljiva iz svemira, a dim se tokom incidenta u Blaenavonu osećao i u Kardifu.
Zašto je treset važan?
Nick Thomas iz organizacije Natural Resources Wales (NRW) objašnjava da se treset formira veoma sporo — oko 1 mm godišnje — i da, ako požar zagrebe ili incinerira treset, ekosistem gubi stotine godina akumulacije organske materije. To ne utiče samo na biljke i životinje: gubitak treseta smanjuje sposobnost tla da zadržava vodu, što može povećati rizik od poplava.
Thomas: Po svemu sudeći, ova godina je najgora po broju i intenzitetu požara koja sam zabeležio. Ako vatra sagori treset, izgubili ste stotine godina formiranja tla.
Primeri iz terena
Na Mynydd Llantysilio blizu Llangollena (Denbighshire) požar iz 2018. godine spalio je u nekim zonama i do 10 cm treseta; osam godina kasnije na velikim površinama još uvek nema vrijesa (heather). Pensychnant Conservation Centre je tokom julske vatre izgubio oko trećine svojih 150 akara (oko 60 hektara), a čuvari kažu da je tlo na nekim mestima izgorjelo gotovo do kamena.
Posledice po biodiverzitet
Intenzivni letnji požari ubijaju beskičmenjake, gmizavce i druge životinje koje ne mogu brzo da pobegnu, a uništavaju i staništa retkih vrsta — na primer, dva veoma retka moljca koja su poznata u planinskim predelima Snowdonije i Meirionyddšira mogla su biti ozbiljno ugrožena. RSPB Cymru ističe da požari imaju značajan uticaj na ptice u periodu gnežđenja i da osetljiva staništa mogu dugo da se oporavljaju.
Uzroci i mere
Veći deo požara u ovom talasu povezan je sa ljudskom aktivnošću: od nepažnje pri bacanju cigareta do bacanja staklenih boca koje mogu fokusirati sunčevu svetlost. Klimatske promene, blaže zime i napadi insekata (npr. pojačan broj heather beetle koji ostavlja zapaljive, suve stabljike) dodatno stvaraju uslove za intenzivnije požare.
Stručnjaci predlažu niz mera: bolje upravljanje gorivnim materijalom na otvorenim prostranstvima (kontrolisano paljenje u optimalnim terminima, seča, pašnjaci), obnavljanje tresetišta gde je moguće, i intenzivnija edukacija javnosti o rizicima.
Glas sa terena
Volonteri i čuvari rezervata, poput Juliana Thompsona i lokalne zajednice oko Pensychnant centra, opisuju gubitak kao tragičan i pozivaju na hitne akcije kako bi se sprečili ponovni požari i sačuvala vredna staništa za buduće generacije.
Zaključak: Oporavak zahteva kombinaciju dugoročnih mera obnavljanja prirode, lokalnog upravljanja staništima i šire javne svesti — jer priroda može biti otporna, ali ne beskonačno pred ponavljanim katastrofama.
Pomozite nam da budemo bolji.


































