Mikroplastika U Morskoj Soli Sa Lomboka: Pronađena U Svakom Uzorku, Poziv Na Stroži Nadzor

Testovi morske soli iz prodaje na pijacama ostrva Lombok u Indoneziji otkrili su mikroplastiku u svih 20 ispitivanih uzoraka. Istraživanje, o kojem je izvestio Mongabay, ukazuje na to da se fragmenti plastike iz mora mogu naći čak i u najosnovnijim prehrambenim proizvodima.

Metodologija i ključni nalazi

Istraživački tim pod vođstvom Anne Ide Sunaryo Purwiyanto prikupio je 20 uzoraka morske soli od prodavaca u 10 pijaca na ostrvu Lombok. Sumnjive čestice su izdvojene iz uzoraka i zatim analizirane pomoću stereo mikroskopa kako bi se procenilo da li su u pitanju delovi plastike.

Zašto se plastika pojavljuje u soli? Pošto se morska so dobija isparavanjem morske vode, čestice plastike koje plutaju u vodi mogu završiti u krajnjem proizvodu.

Razlike među tipovima soli

Istraživači su uočili da krupna kristalna so sadrži više mikroplastike od fine soli. To se objašnjava time da fina so često prolazi dodatne procese pranja i filtriranja, što može smanjiti količinu sitnih čestica.

Šta je mikroplastika?

Mikroplastika su komadi plastike manje od 0,2 inča (5 mm) koji nastaju raspadanjem većih plastičnih predmeta. Njeno prisustvo je već dokumentovano u plodovima mora, pijaćoj vodi i drugim namirnicama.

"Rizik za ljudsko zdravlje od gutanja mikroplastike u morskoj soli je veoma mali, naročito u poređenju sa mnogim drugim izvorima mikroplastike..." — Tamara Galloway, Univerzitet Exeter

Regulatorni i praktični odgovori

Autori studije i nezavisni stručnjaci naglašavaju da, iako prisustvo mikroplastike u soli potvrđuje rasprostranjenost zagađenja, trenutni dokazi ne ukazuju na veliki neposredni zdravstveni rizik uz uobičajenu konzumaciju. Ipak, istraživači ukazuju na regulatorni jaz: proizvodi soli često nisu obuhvaćeni standardizovanim smernicama za mikroplastiku, što otežava poređenje analiza i postavljanje standarda kvaliteta.

Praktične mere za proizvođače uključuju dodatno pranje i filtriranje, naročito kod krupne kristalne soli, kako bi se smanjila količina preostalih čestica u gotovom proizvodu. To neće rešiti izvor problema — zagađenje okeana — ali može smanjiti nivo kontaminacije u finalnoj robi.

Zaključak

Studija sa Lomboka ukazuje na još jedan kanal putem kojeg plastika ulazi u svakodnevni život: kroz osnovne prehrambene proizvode poput soli. Potreban je bolji nadzor, standardizovane metode ispitivanja i šira politika upravljanja plastikom kako bi se smanjilo dalje širenje mikroplastike u prehrambenom lancu.