Sve veći broj satelita u niskim orbitama stvara svetle tragove koji kvare snimke teleskopa na Zemlji i u svemiru. Trenutno ima preko 15.000 satelita, a planovi lansiranja mogu dovesti do rasta na više stotina hiljada do kraja 2030‑ih. Habl i drugi instrumenti rizikuju veliki procenat kontaminiranih snimaka; IAU predlaže manje reflektivne satelite, prilagođavanje orbita i bolju koordinaciju kako bi se zaštitila naučna posmatranja.
Sateliti 'fotobombuju' teleskope — megakonstelacije prete našem pogledu u svemir

Naš pogled u duboki svemir sve je ugroženiji zbog rastućeg oblaka satelita koji kruže oko Zemlje. Tragovi odbijenog Sunčevog svetla sa tih uređaja sve češće kvare snimke teleskopa na Zemlji i u svemiru, otežavajući naučna posmatranja i otkrivanje slabih objekata.
Problem proizilazi iz masovnog lansiranja takozvanih megakonstelacija — grupa stotina ili hiljada malih satelita u niskim orbitama. Kompanije poput SpaceX‑a, OneWeb‑a, Amazona i drugih planiraju da u narednoj deceniji lansiraju stotine hiljada takvih uređaja.
„Do sada je većina svetlosnog zagađenja dolazila iz gradova i saobraćaja,“ kaže Alejandro Borlaff iz NASA. „Sada telekomunikacione satelitske konstelacije rapidno utiču na astronomske opservatorije širom sveta.“
Zašto su sateliti problem za astronome?
Snimanja sa dugom ekspozicijom, posebno pri sumraku i zori, ključna su za beleženje veoma slabih i udaljenih objekata. Kada kroz vidno polje teleskopa prođe satelit, odbijeno Sunčevo svetlo ostavlja sjajan trag — „fotobombu“ — koja može izbrisati ili ozbiljno umanjiti naučni signal.
Problem nije ograničen samo na teleskope na Zemlji. Čak ni teleskopi u svemiru, poput Hablovog svemirskog teleskopa, nisu pošteđeni: procene ukazuju da bi do sredine 2030‑ih i do 33% Hablovih snimaka moglo biti kontaminirano, dok bi kod nekih instrumenata udeli pogođenih ekspozicija mogli preći 95% ako se megakonstelacije prošire prema planu.
Rast broja satelita
Trenutno više od 15.000 satelita kruži oko Zemlje — porast sa oko 2.000 pre samo nekoliko godina. Stručnjaci upozoravaju da bi do kraja 2030‑ih taj broj mogao preći pola miliona ukoliko se nastave postojeći planovi lansiranja.
Moguća rešenja i preporuke
Međunarodna astronomska unija (IAU), preko Centra za zaštitu tamnog i tihog neba, prošle godine izdala je preporuke za kompanije i regulatorna tela. Među merama su:
- redukovanje refleksivnosti satelita (antirefleksne prevlake i tamnija boja),
- podešavanje orbitskih visina i orijentacije kako bi se smanjili prolazi kroz ključne zone posmatranja,
- koordinacija rasporeda lansiranja i posmatranja između operatera i astronomskih institucija,
- tehnička rešenja poput podešavanja osvetljenja i aktivnog manevrisanja tokom kritičnih posmatranja.
„Dok teleskopi istražuju Univerzum pokušavajući da otkriju udaljene galaksije, planete i asteroide, sateliti ponekad prolaze pred kamerama i ostavljaju svetle tragove koji brišu slabe signale koje dobijamo iz kosmosa,“ rekao je Borlaff.
Iako rešenja postoje i nekoliko kompanija je već isprobalo manje reflektivne premaze ili druga podešavanja, potrebno je šire prihvatanje mera i međunarodna regulacija da bi se naučna posmatranja dugoročno zaštitila. Javna i stručna rasprava, kao i saradnja industrije i astronomskog sektora, ključni su za očuvanje tamnog i „tiheg“ neba.
Pomozite nam da budemo bolji.




























