Nova studija pokazuje da mačke prvo okreću fleksibilniji torakalni (gornji) deo kičme, a potom kruti lumbalni (donji) deo, što omogućava sigurno sletanje na četiri šape. Ispitivanja su obuhvatila testove torzije na kičmama doniranim posle nekropsije i analizu video-snimaka padova sa 1 metar. Asimetrična raspodela mase (26.4% napred, 49.3% nazad) dodatno olakšava inicijalnu rotaciju.
Zašto mačke uvek slete na noge: naučnici otkrili mehaniku okretanja

Mnogo decenija postojalo je pitanje kako mačke uspevaju da se u letu okrenu i slete na sve četiri. Nova studija donosi jasniji odgovor: gornji, fleksibilniji deo kičme pokreće uvrtanje, a zatim ga prati kruti donji deo, omogućavajući sigurnu reorijentaciju tela pre kontakta sa podlogom.
Glavni nalazi
Istraživači sa Univerziteta Yamaguchi (Japan) utvrdili su da torakalni (gornji) deo kičme ima veću amplitudu rotacije, širu neutralnu zonu i manju krutost u odnosu na lumbalni (donji) deo. To znači da se prednji deo tela mačke lakše i brže uvija pri minimalnom primenjenom obrtnom momentu, dok se zadnji, teži i krutiji deo prilagođava naknadno.
Prevedeni navod iz rada: U aksijalnoj torziji torakalni segment pokazuje veću amplitudu pokreta, veću neutralnu zonu i manju krutost nego lumbalni segment, sugerišući veću fleksibilnost.
Metode
Da bi izbegli povređivanje živih životinja, tim je prvo ispitao kičmene segmente iz mačaka doniranih posle nekropsije. Svaki segment je fiksiran u uređaju za ispitivanje torzije i rotiran dok se nije pojavio znak oštećenja. Pored toga, zabeleženi su padovi dve žive mačke spuštene sa visine od 1 metra (3.3 stope) na mekan jastuk. Video snimci su analizirani frejm-po-frejm kako bi se izmerilo vreme početka i završetka pravačenja.
Šta to znači u praksi?
Torakalni deo (glava, vrat, grudni koš i prednje šape) nosi otprilike 26.4% telesne mase, dok zadnji deo (zadnje šape, zadnji trup i rep) čine oko 49.3%. Zbog ove asimetrične raspodele mase i veće fleksibilnosti, prednji deo se okreće lakše i inicira manever. Aksijalna torzija — kombinacija obrtnog momenta i sila duž centralne ose tela — objašnjava kako se dešava kontrolisano okretanje u letu.
Iako neke vrste (na primer veverice) koriste snažan rep da pomognu pri pravačenju, rep mačke je suviše lagan da bi imao značajan efekat. Ostaje otvoreno pitanje da li mačke s obilnijim dlakama oko repa ("extra floof") imaju ikakvu prednost.
Etika i buduća istraživanja
Autori naglašavaju da su uzorci potekli iz doniranih leševa i da je za ispitivanja živih jedinki korišćen minimalno invazivan protokol (padovi na mekanu podlogu uz nadzor). Potrebna su dalja istraživanja koja bi uporedila mehanička svojstva kičme među vrstama i analizirala ponašanje u većem uzorku živih životinja.
Zaključak: Kombinacija biomehanike kičme i asimetrične raspodele telesne mase objašnjava zašto mačke uspešno slete na četiri šape — torakalni deo vrši inicijalnu rotaciju, a lumbalni ga prati.
Na kraju, jedino što studija ne otkriva je koliko su mačke bile motivisane poslasticama tokom testa.
Pomozite nam da budemo bolji.


























