Rat u Iranu i pritisci u Hormuškom moreuzu poremetili su isporuke LNG‑a, pa se mnoge azijske zemlje kratkoročno vraćaju uglju. To pogoršava zagađenje vazduha, usporava prelazak na obnovljive izvore i povećava emisije stakleničkih gasova. Stručnjaci upozoravaju da je ugalj hitno rešenje, ali da povećava dugoročnu ranjivost regiona i finansijske troškove.
Azija se vraća uglju: Kako sukob u Iranu potresa snabdevanje LNG‑om i utiče na energetsku tranziciju

Azijske zemlje pojačavaju upotrebu uglja kako bi odgovorile na poremećaje u isporukama nafte i ukapljenog prirodnog gasa (LNG) izazvane sukobom u Iranu i pritiscima na Hormuški moreuz, ključnu pomorsku tačku kroz koju prolazi oko petine svetske trgovine naftom i gasom.
Zašto LNG nedostaje i zašto to vodi ka uglju
LNG je prirodni gas ohlađen u tečno stanje radi lakšeg skladištenja i transporta i često se opisuje kao "prelazno" gorivo između fosilnih energenata i obnovljivih izvora. Ipak, poremećaji u plovidbi i geopolitička napetost smanjuju dostupnost isporuka, pa zemlje u regionu vraćaju ugalj kako bi izbegle nestašice struje.
Koja su glavna kretanja u regionu
Indija pojačava sagorevanje uglja da bi zadovoljila vršni letnji zahtev od oko 270 gigavata; zemlja ima zalihe uglja za približno tri meseca. Južna Koreja je privremeno olabavila ograničenja za proizvodnju iz uglja, a Indonezija — najveći svetski izvoznik uglja — daje prioritet domaćoj potrošnji, što dodatno pritiska regionalne zalihe.
Tajland, Filipini i Vijetnam takođe povećavaju udeo termoelektrana na uglju u kratkom roku, dok Kina nastavlja da gradi dodatne kapacitete uglja radi energetske sigurnosti, iako joj obnovljivi izvori pružaju određeno ublažavanje pritiska.
Ekonomske i tržišne posledice
Globalne cene uglja rastu — referentna Newcastle cena za ugalj koji se koristi u Aziji porasla je oko 13% od početka sukoba — a nestabilnost snabdevanja znači da više uglja ne garantuje jeftinu ili pouzdanu električnu energiju. U Indoneziji su troškovi uglja bili 48% viši 2024. u odnosu na 2020. zbog starenja postrojenja i rasta troškova, a subvencije za nacionalne distributere su porasle, što opterećuje budžete.
Zdravlje, klimatski ciljevi i dugoročna ranjivost
Povećana upotreba uglja pogoršava kvalitet vazduha: sagorevanje uglja emituje fine čestice (PM2.5) koje doprinose bolestima srca, moždanim udarima, raku pluća i hroničnim respiratornim oboljenjima, upozorava Svetska zdravstvena organizacija. Istovremeno, vraćanje na ugalj usporava napore za dekarbonizaciju i povećava ranjivost regiona na buduće šokove u snabdevanju energijom.
"Ovakva kriza je stvarna vrsta upozorenja," kaže Julia Skorupska iz Powering Past Coal Alliance, ukazujući da kratkoročne mere ne bi trebalo da postanu trajna rezerva.
Šta kažu stručnjaci
Sandeep Pai (Duke University) napominje da je ugalj prirodni "backup" zbog široke dostupnosti u regionu, ali upozorava da se time ponovo stvaraju iste energetske nesigurnosti koje su dovele do problema. Paulina Heinrichs (King's College London) i drugi stručnjaci ističu da veća upotreba uglja podstiče emisije koje dodatno pogoršavaju klimatske promene.
Posledice za potrošače
Porast cene uglja i volatilnost tržišta mogu podići račune za struju, naročito u zemljama koje snažno zavise od uvoza energije. Za zemlje sa malim udelom uglja u miksu (npr. Tajland), neposredan efekat na cenu električne energije može biti ograničen, ali zdravstveni i klimatski troškovi ostaju značajni.
Izveštavali su Ghosal iz Hanoja, uz doprinos Sheikh Saaliqin iz Nju Delhija. Associated Press ostaje odgovoran za sadržaj izveštaja.
Pomozite nam da budemo bolji.


































