Masovna izumiranja podrazumevaju gubitak najmanje 75% vrsta u kratkom geološkom periodu. Naučnici upozoravaju na nagle i široke padove populacija — WWF izveštaj beleži prosečan pad od ~73% kod praćenih kičmenjaka između 1970. i 2020. Najugroženije su slatkovodne vrste, beskralješnjaci i insekti. Glavni uzroci su gubitak staništa, zagađenje, prekomerna eksploatacija, pesticidi i klimatske promene. Lokalne akcije (sadnja autohtonih biljaka, izbegavanje pesticida, angažman u politici) mogu značajno pomoći.
Da Li Trenutno Prolazimo Kroz Šesto Masovno Izumiranje Zemlje — I Šta Možemo Da Uradimo?

Masovna izumiranja obično znače gubitak najmanje 75% svih vrsta u relativno kratkom geološkom periodu. Iako termin zvuči dramatično, takvi događaji dešavaju se tokom desetina hiljada do miliona godina. Mnogi stručnjaci upozoravaju da sada posmatramo drastičan pad biodiverziteta koji neki nazivaju šestim masovnim izumiranjem — i da su ljudske aktivnosti u velikoj meri odgovorne.
Šta su masovna izumiranja?
Prema National Park Service, masovno izumiranje se definiše kao gubitak 75% ili više vrsta u kratkom geološkom okviru. U istoriji Zemlje identifikovano je pet takvih događaja, sa procenjenim gubicima od oko 75% do čak 96% vrsta u pojedinim epohama.
Pet istorijskih masovnih izumiranja (ukratko)
- Ordovicijum–Silur: pre ~440 mil. godina — ~86% vrsta.
- Kasni Devon: pre ~365–370 mil. godina — ~75% vrsta (uključujući korale).
- Perm–Trias ("Veliko umiranje"): pre ~250 mil. godina — ~96% vrsta.
- Trijas–Jura: pre ~200–210 mil. godina — ~80% vrsta.
- Kraj krede (Kredno–Paleogeni događaj): pre ~65–66 mil. godina — ~76% vrsta.
Da Li Smo Sada U Šestom Izumiranju?
Termin "šesto masovno izumiranje" (često nazivan holocenska ekstenzija) je sporan, ali zabrinutost je široko rasprostranjena. Neki istraživači, kao što je Gerardo Ceballos (2023), ukazuju na znatan broj izumrlih rodova — njegova analiza 5.400 rodova kičmenjaka (bez riba), koja obuhvata oko 34.600 vrsta, navodi da je od 1500. izumrlo oko 73 roda. Drugi ističu da su mnoge grupe, naročito beskralješnjaci i neidentifikovane vrste, slabo dokumentovane, pa stvarne stope gubitaka mogu biti veće.
WWF-ov Living Planet Report 2024 beleži prosečno smanjenje veličine praćenih populacija od 5.495 vrsta kičmenjaka za ~73% između 1970. i 2020. To je zabrinjavajući pokazatelj pada brojnosti, iako definicija "masovnog izumiranja" striktno zavisi od ukupnog procenta izgubljenih vrsta.
Koje Grupe Su Najugroženije?
- Regije s najvećim padom: Latinska Amerika i Karibi ~95% pad u prosečnoj brojnosti, Afrika ~76%, Azija–Pacifik ~60%.
- Slatkovodne vrste: najteže pogođene — oko 85% pad u brojnosti.
- Kopnene i morske vrste: prosečno ~69% (kopno) i ~56% (more) padovi po izveštaju.
- Insekti: prosečan godišnji pad od ~1–2% (što kumulativno može biti >20% za 20 godina) — vidljivo kod leptira, pčela i vodenih insekata.
- Akvatični beskralješnjaci: primeri: od ~700 slatkovodnih puževa Severne Amerike, ~10% je izumrlo, 40% je ugroženo; ~45% školjki je blizu-ugroženo, ugroženo ili izumro.
- Korali: neki izveštaji upozoravaju da bi čak do 90% korala moglo biti izgubljeno do 2030. ako zagrevanje dostigne i održi se na +1.5 °C.
- Primer vrste u opasnosti: Hellbender salamandra (slatkovodni gigant) može narasti do oko 60 cm (do dve stope); populacije pate zbog brana, zagađenja i zagrevanja voda.
Glavni Uzroci
Padovi su rezultat višestrukih, često istovremenih faktora: gubitak i degradacija staništa (pogotovo zbog širenja poljoprivrede i krčenja šuma), zagađenje, prekomerna eksploatacija (ribolov, lov), pesticidi i klimatske promene. Stručnjaci to opisuju kao "smrt hiljadu posekotina" — nijedan pojedinačni uzrok, već zbir manjih i većih pritisaka.
Šta Možemo Da Učinimo?
Iako su globalni trendovi alarmantni, lokalne i kolektivne akcije mogu napraviti razliku:
- Sadnja autohtonih, suše i klimi prilagođenih biljaka u dvorištima i javnim površinama — poboljšava staništa za oprašivače i druge vrste.
- Izbegavanje pesticida i herbicida — imate veću raznovrsnost insekata i zdravije tlo.
- Zaštita i obnova staništa — lokalna i šira inicijativa za očuvanje močvara, reka, travnjaka i šuma.
- Uključivanje u lokalnu politiku i planiranje korišćenja zemljišta — prisustvujte javnim sednicama, podržavajte politike koje štite biodiverzitet.
- Podrška organizacijama koje rade na očuvanju i obrazovanju — od lokalnih do međunarodnih.
- Promena navika potrošnje: održiva ishrana, manje mesa, kupovina odgovorno proizvedene hrane.
Primeri uspeha pokazuju da obrazovanje zajednice i male, praktične promene imaju ogroman učinak — od privatnih bašta koje vraćaju insekate do programa poput Hargila Army koji su promenili stavove lokalnih zajednica prema ugroženim vrstama.
Zaključak
Bez obzira da li se upotrebom stroge definicije nazivamo „šestim masovnim izumiranjem“ ili ne, jasno je da je biodiverzitet u ozbiljnom padu i da ljudski uticaji igraju veliku ulogu. Postoje realne, merljive korake koje svako od nas i donositelji odluka mogu preduzeti da usporimo trendove i sačuvamo vrste i staništa za buduće generacije.
Pomozite nam da budemo bolji.



























