Studija iz 2025. predlaže da su visoke δ¹⁵N vrednosti u kostima Neandertalaca delimično posledica konzumacije larvi muva koje se razvijaju u polutrulom, sušenom ili zamrznutom mesu. Larve su pokazale δ¹⁵N vrednosti od 5,4 do 43,2‰, znatno više od pleistocenskih biljoždera (0,9–11,2‰). Autori smatraju da kombinacija masnog mesa, fermentisanih sadržaja i 15N-obogaćenih larvi može objasniti isotopski „mesožderski“ potpis Neandertalaca, uz potrebu za dodatnim eksperimentima.
Neandertalci, fermentisano meso i larve muva: novo objašnjenje za visoke δ¹⁵N vrednosti

Novo istraživanje iz 2025. sugeriše da visoke δ¹⁵N vrednosti u kostima Neandertalaca nisu nužno dokaz da su bili strogi mesožderi. Umesto toga, u logoru objašnjenja može biti redovna konzumacija fermentisanog, sušenog ili polutrulog mesa zajedno sa larvama muva koje se nalaze u takvoj hrani.
Šta meri δ¹⁵N i zašto je to važno?
Izotopska analiza azota (δ¹⁵N) pomaže rekonstrukciji ishrane: kako se penjete u hranidbenom lancu, rastu i vrednosti δ¹⁵N. Tradicionalno, visoke δ¹⁵N vrednosti tumače se kao pokazatelj pretežno mesne ishrane — odnosno položaja blizu vrha hranidbenog weba.
Larve muva kao neočekivani izvor 15N
Autori studije su analizirali moderne uzorke mišićnog tkiva i larvi prikupljene u forenzičkoj studiji raspadanja. Dok se δ¹⁵N mišićnog tkiva u raspadu menja u opsegu od oko -0,6 do 7,7‰, vrednosti za larve koje se hrane raspadajućim tkivom kreću se od 5,4 do 43,2‰. Za poređenje, pleistocenski biljožderi obično pokazuju δ¹⁵N između 0,9 i 11,2‰.
Kako je ovo moglo da utiče na Neandertalce?
Neandertalci i rani Homo sapiens praktikovali su klaonicu, skladištenje i delimičnu fermentaciju mesa — prakse koje danas potvrđujemo kod mnogih tradicionalnih narodâ na severu. Takvo meso lako privlači larve, a one su masan i nutritivno gust izvor hrane. Redovna konzumacija takvih namirnica i samih larvi mogla je znatno povećati δ¹⁵N signal prisutan u njihovim kostima, bez potrebe za hiperkarnivornom ishranom u modernom smislu.
Ograničenja i otvorena pitanja
Autori ne tvrde da larve same objašnjavaju sve visoke δ¹⁵N vrednosti. Ostaju važna pitanja: koliko larvi bi trebalo pojesti da se ostvari opažen efekat; koliko dugo procesi fermentacije i starenja hrane menjaju nutritivne vrednosti; i kako kombinovana ishrana (biljke, masni delovi mesa, fermentisana želudačna sadržaja) utiče na skeletne izotope.
Zaključak: Studija otvara verovatnu i kulturno utemeljenu alternativu tumačenju ishrane Neandertalaca — njihova visoka δ¹⁵N vrednost može odražavati prakse prerade i očuvanja hrane (sa larvama kao dodatkom), a ne samo strogu mesoždersku dijetu.
Autor i finansiranje: Tekst je baziran na radu Melanie Beasley (Purdue University) iz 2025. i objavljen je prvobitno u The Conversation. Istraživanje je finansijski podržala Haslam Foundation.
Pomozite nam da budemo bolji.




























