Sažetak: Evropske zemlje sve češće odbijaju zahteve za azil Sirijaca, uključujući pripadnike manjina kao što su alaviti, druzi i Kurdi. EUAA navodi da je 27.687 od 38.407 sirijskih odluka u 2025. bilo negativno, što predstavlja pad stope odobravanja sa 90% (2024) na oko 28% (2025). Mnoge odbijenice zasnovane su na proceduralnim razlozima ili nedostatku specifičnih dokaza, dok stručnjaci upozoravaju da promenjeni pristup ne odražava uvek realne rizike manjinskih grupa.
Evropa odbija azil sirijskim manjinama: stope odbijanja naglo porasle

Naoružani napadači upali su 7. marta prošle godine u stan u Džablehu gde je student Mohamad živeo sa alavitskom porodicom i naterali njega i oca da leže licem na pod dok su molili za život. Napadači su odneli novac i stvari, a porodica se preselila iz straha od novih napada. Posle devet meseci skrivanja, Mohamad je sa ujakom Salmanom doputovao u Amsterdam na turističkoj vizi i odmah zatražio azil — zahtev je brzo odbijen jer, prema dokumentima, nisu smatrani lično ugroženim.
Statistika i trendovi
Podaci Agencije Evropske unije za azil (EUAA) pokazuju da je u 2025. od 38.407 odluka o sirijskim zahtevima 27.687 doneto negativno. To znači stopu uspeha od oko 28% — veliki pad u odnosu na 90% uspešnosti u 2024. godini. Ukupna stopa uspeha u prvom stepenu za sve nacionalnosti u EU, Norveškoj i Švajcarskoj pala je na 29% u 2025. sa 42% prethodne godine, što je delom posledica oštrog smanjenja pozitivnih odluka za Siriju.
Ko je posebno pogođen
EU smernice iz decembra ukazuju da su alaviti, druzi i Kurdi izloženi riziku, ali ističu i da svaka prijava mora da se proceni pojedinačno. Ipak, u praksi mnogi pripadnici manjinskih grupa dobijaju odbijenice — Reuters je dokumentovao najmanje 18 takvih slučajeva iz Holandije, Nemačke, Francuske i Velike Britanije, uključujući alavite, druzi, Kurde, hrišćane i šiite. Dok su pojedinačni primeri zaštite evidentni, mnogi tražioci azila su suočeni sa odbijanjem zbog proceduralnih razloga, nedostatka preciznih dokaza ili navodne nedoslednosti u izjavama.
Primeri iz prakse
Rana Izouli, Kurdkinja koja je pobegla iz severoistočne Sirije 2023. i zatražila azil u Nemačkoj, dobila je odbijenicu jer je BAMF zaključio da nema dovoljno izveštaja o tome kako nova vlast postupa prema kurdskim muškarcima i ženama. U Nemačkoj su prošle godine stope odobravanja za manjine bile niske: alaviti 20%, druzi 9,1% i Kurdi 11,8%. U Holandiji je IND potvrdio da je samo 7% sirijskih tražilaca dobilo zaštitu 2025.
„Da li treba da stignemo mrtvi ili bez udova da bi naš zahtev shvatili ozbiljno?“ — rekao je Mohamad, koji zbog straha koristi samo prezime.
Pravni okvir i političke posledice
Neke evropske države sada smatraju da azil za Sirijce više nije automatski opravdan i razmatraju repatrijacije. Stručnjaci upozoravaju da se pojam „promenjenih okolnosti“ ponekad tumači kao pretpostavka bezbednosti, iako dokazi o nasilju, posebno protiv manjinskih grupa, ostaju značajni. Povećanje antiimigracione retorike i politički pritisci takođe oblikuju strožiju praktiku odlučivanja.
Posledice za tražioce azila
Mnogi Sirijci koji su ranije pobegli i pokušali da izgrade novi život u Evropi sada su u pravnoj neizvesnosti: zamrznuti zahtevi, odbijanja i dugi procesi žalbi. Neki, poput Mohamada i Salmana, volontiraju i pokušavaju da se uklope u novu sredinu dok čekaju sudske odluke, ali strah i razdvojenost od porodica ostaju trajna briga.
Reakcije vlasti
Siriijsko Ministarstvo informisanja tvrdi da je država posvećena zaštiti svih zajednica, dok evropske vlasti kažu da se zahtevi ocenjuju pojedinačno. Stručnjaci i organizacije za ljudska prava pozivaju na pažljivo procenjivanje rizika po manjine i doslednu primenu međunarodnih standarda zaštite.
Zaključak: Iako su neke manjine i dalje prepoznate u smernicama kao rizične, praksa odlučivanja u mnogim evropskim zemljama pokazuje sve stroži pristup koji ostavlja ranjive Sirijce u neizvesnosti i riziku od vraćanja u potencijalno opasne uslove.
Pomozite nam da budemo bolji.

























