EF EPI 2025, zasnovan na 2,2 miliona testova, pokazuje da mnoge zemlje gde engleski nije službeni postižu bolje proseke znanja od država u kojima je engleski formalno priznat. Holandija vodi sa 624 poena, a visoke rezultate postižu i Hrvatska, Austrija i Nemačka. Ključni faktori su rano uvođenje engleskog u školama, kvalitet nastave i široka izloženost medijima.
11 Zemalja Gde Se Engleski Govori Bolje Nego U Nekim Zemljama U Kojima Je Engleski Službeni

Indeks EF English Proficiency (EPI) za 2025. pokazuje da prosečna znanja engleskog često više zavise od ranog obrazovanja, kvaliteta nastave i medijske izloženosti nego od zvaničnog statusa jezika. Na osnovu 2,2 miliona rezultata EF Standard English Testa prikupljenih 2024. u 123 zemlje i regiona, nekoliko država u kojima engleski nije službeni nadmašilo je države koje engleski formalno priznaju.
Top 11 zemalja (EF EPI 2025)
1. Holandija — 624
Holandija je i 2025. ostala na vrhu, u kategoriji "Veoma Visokog" znanja. Rano uvođenje engleskog u školama, mala domaća jezička sredina i široka prisutnost engleskog u medijima i poslovanju ključni su faktori.
2. Hrvatska — 617
Razvoj turizma i intenzivan kontakt sa stranim gostima podstakli su dobar govor i pismenu veštinu na engleskom, što je Hrvatskoj donelo visoko drugo mesto.
3. Austrija — 616
Austrija održava stabilne rezultate zahvaljujući snažnom fokusu na strane jezike već od ranih razreda srednje škole i kvalitetnoj nastavi.
4. Nemačka — 615
Izvozno orijentisana privreda i veliki broj multinacionalki čine engleski u svakodnevnoj profesionalnoj komunikaciji gotovo neizbežnim.
5. Norveška — 613
Nordijski pristup: mnogo titlovanog sadržaja, malo sinhronizacije, i rana izloženost govornom engleskom doprineli su snažnim rezultatima, naročito u čitanju.
6. Portugal — 612
Rastući turistički i tehnološki sektor, posebno u Lisabonu, povećava potražnju za engleskim među mladim profesionalcima.
7. Danska — 611
Danska dosledno integriše engleski od osnovnog obrazovanja i široko koristi izvornu medijsku produkciju, što joj daje prednost u regionu.
8. Švedska — 609
Obavezni rani časovi engleskog i kultura konzumiranja originalnog (titlovanog) sadržaja drže Švedsku u vrhu indeksa već duže vreme.
9. Belgija — 608
Višejzičnost (nizozemski, francuski, često nemački) podstiče učenje engleskog kao praktičnog trećeg jezika i olakšava međujezičku komunikaciju.
10. Slovačka — 606
Obrazovne reforme i porast stranih investicija podigli su potražnju za engleskim i doveli Slovačku među vodeće neizvorne zemlje po znanju jezika.
11. Rumunija — 605
Navika titlovanja i poboljšani školski programi doprinose rastu slušnog i pisanog razumevanja engleskog među odraslima.
Šta ovo znači za zemlje u kojima je engleski službeni?
Rezultati ne umanjuju broj ili kvalitet stručnih govornika engleskog u zemljama kao što su Nigerija, Filipini, Pakistan ili Indija — te zemlje imaju ogromne populacije koje koriste engleski. Ipak, proseci često pokazuju neujednačen pristup obrazovanju: postojanje zvaničnog statusa ne garantuje široku i doslednu nastavu u celoj zemlji.
Važno je napomenuti da je EPI zasnovan na dobrovoljnim online testovima, što može pomeriti uzorak ka mlađim, obrazovanijim i internet-povezanim grupama. Ipak, obrasci ponovljenih rangiranja ukazuju na snažan uticaj ranog obrazovanja i medijske izloženosti.
Zaključak: Dosledna ulaganja u rani obrazovni sistem, kvalitet nastavnog kadra i svakodnevna izloženost engleskom (posebno kroz titlovani medijski sadržaj) ključni su faktori koji male i srednje evropske zemlje guraju na vrh globalnih rang-lista, često ispred većih država gde je engleski samo formalno priznati jezik.
Pomozite nam da budemo bolji.


































