Tim Univerziteta u Tel Avivu otkrio je kako delecija kratkog kraka hromozoma 17 i gubitak funkcionalnog p53 omogućavaju ćelijama raka dojke da se metabolički prilagode moždanom okruženju i pojačaju sintezu masnih kiselina. Ključna uloga pripada enzimu SCD1, čija inhibicija u prekliničkim modelima smanjuje rast metastaza. Nalaz ukazuje na mogućnost ranijeg identifikovanja pacijentkinja visokog rizika i nove terapiје, ali su potrebni klinički postupci da bi se potvrdila efikasnost.
Izraelci Otkrili Kako Ćelije Raka Dojke Opstaju U Mozgu — Novi Cilj Za Terapiju

Naučnici sa Univerziteta u Tel Avivu prvi put su detaljno objasnili kako se ćelije raka dojke prilagođavaju i opstaju u mozgu. Nalaz, objavljen u časopisu Nature Genetics, otvara put ka ranijem otkrivanju pacijentkinja visokog rizika i razvoju ciljnih terapija protiv metastaza u mozgu — jedne od najsmrtonosnijih komplikacija metastatskog raka dojke.
Istraživanje je rezultat višecentrične međunarodne saradnje koju je predvodio Gray Faculty of Medical and Health Sciences na Univerzitetu u Tel Avivu u partnerstvu sa 14 laboratorija iz šest zemalja. Glavni autori su prof. Uri Ben-David, prof. Ronit Satchi-Fainaro, dr Kathrin Laue i dr Sabina Pozzi.
Ključni nalaz
Istraživači su identifikovali gubitak kratkog kraka hromozoma 17 (delecija 17p) koji vodi do gubitka funkcionalnog gena p53 (TP53). Ova promena snažno predviđa kasniji razvoj metastaza u mozgu kod pacijentkinja sa rakom dojke.
“Većina smrtnih ishoda od raka potiče od metastaza, a mozgovne metastaze su među najtežim za lečenje,” rekla je prof. Satchi-Fainaro. “Razumevanje zašto se određeni tumori selektivno šire u mozak ključno je za razvoj ciljanih intervencija.”
Mehanizam prilagođavanja
Studija pokazuje da gubitak funkcionalnog p53 ne čini tumore generalno agresivnijim, već omogućava specifičnu metaboličku adaptaciju: pojačanu sintezu masnih kiselina. U mozgu, gde su metabolički uslovi drugačiji nego u dojci, ta promena daje ćelijama raka prednost za preživljavanje i rast.
Istraživači su otkrili i pojačanu interakciju između kancerogenih ćelija i astrocita — moždanih ćelija koje izlučuju supstance pogodne za metabolizam. Ćelije raka bez p53 koriste supstrate koje astrociti izdvajaju kao sirovinu za sintezu masnih kiselina.
SCD1 Kao Terapijska Meta
Enzim SCD1 (stearoil‑CoA desaturaza 1) ističe se kao ključna ranjivost: njegov nivo i aktivnost su značajno povišeni u ćelijama bez funkcionalnog p53. Ispitivanja u laboratorijskim i životinjskim modelima, kao i analiza uzoraka iz resekata metastaza kod pacijentkinja, pokazala su da inhibicija SCD1 smanjuje rast i širenje metastaza.
Autori su testirali nekoliko inhibitora SCD1, uključujući komponente koje su već u razvoju za druge bolesti, i zabeležili značajno usporavanje razvoja metastaza u modelima na miševima i u eks vivo uzorcima.
Kliničke implikacije i ograničenja
Rezultati ukazuju da analiza tumora na mutacije u genu TP53 ili delecije 17p može pomoći u identifikaciji pacijentkinja s većim rizikom od moždanih metastaza, što bi omogućilo ciljano praćenje (npr. češći MRI) i raniju intervenciju. Ciljanje SCD1 predstavlja obećavajući pravac za razvoj terapija.
Važno je naglasiti da su do sada najpovoljniji rezultati ostvareni u prekliničkim modelima i u uzorcima pacijenata; neophodni su klinički pregledi i dalja istraživanja da bi se potvrdila efikasnost i bezbednost SCD1 inhibitora kod ljudi.
“Identifikovali smo osobine ćelija koje su uzročno povezane s ovim smrtonosnim fenomenom. Pred nama je još mnogo istraživanja, ali potencijal za kliničku primenu je velik,” zaključuju autori.
Zaključak: Otkriće pruža jasnu biologiju koja povezuje deleciju 17p/izgubljen p53 sa metaboličkom adaptacijom kroz SCD1 i otvara realne pravce za bolje predviđanje rizika i razvoj ciljnih terapija protiv metastaza raka dojke u mozgu.
Pomozite nam da budemo bolji.




























